Prijeđi na sadržaj

Rezolucija 1763 (2010.) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe

Izvor: Wikizvor
Rezolucija 1763 (2010.) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe
Pravo na priziv savjesti u zakonitoj zdravstvenoj zaštiti

autor: Parlamentarna skupština Vijeća Europe

Preuzeto s poveznice


Rezolucija 1763 (2010)

Pravo na priziv savjesti u zakonitoj zdravstvenoj zaštiti

1. Niti jedna osoba, bolnica ili ustanova ne treba biti prisiljena, ni biti smatrana odgovornom, niti biti diskriminirana na bilo koji način zbog svojeg odbijanja da izvrši, omogući, potpomogne ili pošalje na abortus, izvršenje bilo kakve vrste pobačaja, ili eutanazije ili bilo kojeg čina koji bi prouzročio smrt ljudskog fetusa ili embrija, zbog bilo kojeg razloga.

2. Parlamentarna skupština naglašava potrebu da se potvrdi pravo na priziv savjesti kao i obvezu države da osigura da pacijentima bude moguće da pristupe zakonitoj i pravodobnoj zdravstvenoj skrbi. Skupština je zabrinuta da bi neregulirano korištenje priziva savjesti moglo neproporcionalno pogoditi žene, u prvom redu one sa nižim prihodima ili koje žive u ruralnim područjima.

3. U velikoj većini država članica Vijeća Europe, izvršavanje priziva savjesti je adekvatno regulirano. Postoji temeljit i jasan pravni okvir koji uređuje izvršavanje priziva savjesti od strane pružatelja zdravstvene zaštite, kojim se osigurava da interesi i prava pojedinaca što traže zakonite zdravstvene usluge budu poštovani, štićeni i ispunjavani.

4. Imajući u vidu obvezu država članica da osiguraju pristup zakonitoj zdravstvenoj zaštiti i da zaštite pravo na zdravlje, kao i obvezu da se osigura poštovanje prava slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti pružatelja zdravstvene zaštite, Skupština poziva članice Vijeća Europe da razviju temeljite i jasne propise koji definiraju i reguliraju priziv savjesti u pogledu zdravstvenih i medicinskih usluga, i kojima se:

4.1. jamči pravo na priziv savjesti u odnosu na sudjelovanje u medicinskom postupku o kojem je riječ;

4.2. osigurava da pacijenti budu pravodobno informirani o svakom prizivu savjesti i upućeni drugom pružatelju zdravstvene zaštite;

4.3. osigurava da pacijenti prime odgovarajuću skrb, osobito u hitnim slučajevima.