Razgovor ugodni/Prisvitli gospodine

Izvor: Wikizvor
Bratu štiocu. Razgovor ugodni naroda slovinskoga —  Prisvitli gospodine
autor: Andrija Kačić Miošić
Pripoljubljenomu štiocu.


Prisvitli gospodine

Iz predgovora drugom izdanju Razgovora, posveta upućena knezu Luki Ivanoviću.


Želju, koju sam još odavno imao dati na svitlost vitežka vojevanja i glasovita junaštva Jure Kastriotića, rečenoga Skenderbega, vojvode Janka Sibinjanina, mnoge priuzvišene gospode mletačke i ostali različiti ungarski i slovinski vitezova za razgovor i službu slovinskoga naroda, sada izvršujem i na svitlost dajem. Poznajući pak, da se u Vašemu Gospodstvu Prisv. nahode skupljene i sjedinjene kriposti vitezova rečeni, zato ovi moj trud, premda malo urešeni, istomu velesrčno prikazati slobodim se: prvo, kakono od starine gospodičiću, budući štio, da su od imena i Vaše jasne kuće plemena ne samo knezovi nego li jošter i principi u stara vrimena bili, kako se nahodi u diplomi aliti blagodarstvu Jure Ivanovića, koju primi od Matijaša, kralja ungarskoga, u kojoj daje mu plemeniti tituo aliti ime od principa na ovi način: „Illustrissimo invictissimoque principi Georgio Ivanović“, u kojoj diplomi potvrđuje mu slobodno posidovanje od grada Niša, njegove države i drugi sela i varoša. Rečena pak diploma bi na svitlost dana od prisv. gosp. Tomka Mrnavića u Rimu na 1630. Prilična istina štije se u knjigam talijanskim, koje se imenuju „Istoria degli avvenimenti dell' armi imperiali contro i ribelli ed Ottomani“, gdi na listu 328 štiju se četiri principa moskovska, poslani za poklisare od cara moskovskoga k cesaru Leopoldu, među kojim se nahodi jedan od imena i plemena Valeša Pris. Gosp., imenom Protasio Ivanović, veliki kancelir od Moškovije, a ostali imena jesu ova: Borić Petrović, senatur, Ivan Januović, senatur, i Ivan Mihajlović, sekretar, koje poglavice mogu se od svakoga viditi u knjigam gori imenovanim. Koliko pak rabrenomu vitezu moj trud prikazati ne stidim se, jer vojujući pod barjakom Privedroga Principa mletačkoga istomu poštenje, sebi i svoj krajini učinili jeste, a tomu svidočanstvo izvode kolajne, medalje od zlata, knežtvo i druga pomilovanja od istoga primljena. Ali kruna Vašega jasnoga plemena, dika kotorske države i poštenje sve Dalmacije jest srićni i čestiti plod od plemenita i vitežkoga stabla porođen, čneumrloga imena knez i kavalir Marko, koji pod gradom Patrasom od turski gusara naskočen od viteza svuda proglašenoga slavno ime steče, jer s malo svojizi junaka pridobi Turke i porazi mnoge. To vitežko dilo poznavši Privedri Princip, učini ga s velikim veseljem kavalirom s. Marka. Ali ni ovde kavalira Marka junaštvo ne dospiva, jer nahodeći se pod gradom turskim Atenom samo svoji četrdeset vitezova u svojoj tartani, ne punoj velikoj, bi naskočen od jednoga šambeka gusarskoga puno velika i strahovita, u komu biše blizu četiri stotine Turaka, koje Marko veselo dočeka, š njimam se žestoko pobi, šambek, bojno tursko drvo, pridobi, sažga na moru i Turke pobi, da ji se malo plivajuć na kraj i sarani aliti od njegove slavne sablje uteče. Ma u ovoj dolini od suza malokrat se zgađa veliko veselje brez plača, kako se dogodi u čudnovatomu boju i dobitju pod Atenom, jer kavalir Marko, pridobivši i sikući Turke, od puške smrt imade, koga Jozo, brat rođeni, vitežki osveti dobivši mnoštvo Turaka, osvojivši šambek bojni, dignuvši ga u lagum i učinivši svome Privedromu Principu veliko potenje, koji ga nadari z darovim od visoke časti i potenja učinivši ga kavalirom svetoga Marka, davši mu medalje i kolajne od zlata, ne samo njemu, nego li i ostalim vitezovom, koji čestito š njime boj biše i Turke predobiše. Ova dakle i druga mnoga dostojanstva pritežu mene, da ovi moj trud, premda mlohav i neuredan, Vašemu Gospodstvu Prisvitlomu prikazati i posvetiti imam, komu želeći svaku sreću i čestitost nebesku i zemaljsku vazda se nazivljem

Vaš Gosp. prisv.
priponizni i vazda držani sluga
fra Andrija Kačić, rečeni Miošić.