Razgovor sa suradnikom:Бриск

Minerva

Добар вам дан желим!

Занима ме, има ли у лексикону каквих глагољичних таблица или слика глагољских натписа/рукописа (нпр. Башћанске плоче)? Пишемо попис свих дјела с глагољицом без обзира на опсег глагољичнога садржаја. Иованъ (razgovor) 04:41, 13. svibnja 2024. (CEST)

Добар дан. Не знам. Погледаћу током дана па ћу вам јавити. Бриск (razgovor) 06:14, 13. svibnja 2024. (CEST)

Поздрав! Нисам наишао на табеле са глагољицом. Репродукција Башчанске плоче је доста лоша.

Leksikon Minerva, Zagreb 1936, str. 456 i 457:

Glagolj staroslav. ime slova "g".

Glagoljica pismo, koje je prema grč. minuskuli (obič. grč. pismu) sastavio sv. Ćiril, polazeći s bratom Metodijem kao misionar u Moravsku, i kojim se služio prevodeći crkv. knjige na, "slovenski" jezik. Ime glagoljica" (od ↑ glagolj, dakle skup glasova) potječe iz 16. vij., pominje se

prvi put u hrv. knjigama štampanim u Tübingenu. Dok je kod Slavena, gdje se bogoslužje vršilo slav. jezikom, ubrzo g. zamijenila ćirilica, kod Hrvata se u liturg. održala do poč. 20. vij. Spočetka su Hrv. crkv. knjige dobivali iz Moravske i Makedonije (najstariji spomenik:

"Bečki listići", ulomak misala iz 12. vij.), ali su posl. morali i sami prepisivati. Najveći propagatori g. benediktinski manastiri, razasuti po Dalm. i otocima (man. sv. Mihajla na Sušaku imao svoj "skriptorij" za pisanje knjiga). Iz man. u Tkonu (otok Pašman) potječe i glag. kodeks "regule sv. Benedikta" u prijepisu iz 14. vij. (original zacijelo iz 11. vij.). Dok je najstarija g. okrugla (,"okrugla g."), u hrv. su g. slova uglata (,"uglata g."), ali na "Baščanskoj ploči" iz 1100 slova još dosta okrugla. Hrv. glagolj. pismo dvovrsno: ustavno, kojim su pisane crkv. knjige (misali, brevijari, psaltiri, evanđelistari, molitvenici i neki stariji spomenici svjetov. sadržaja), i kurzivno, kojim su pisani spomenici svjetovnog sadržaja (isprave, razl. bilješke, sudski zapisnici itd.). Knjige štampane samo ustavnom g. Prva hrv. štampana knjiga, "Misal hrvacki" 1483 (Mleci); prva na hrv. zemljištu g.-om štampana knjiga: "Naručnik plebanušev" 1507 u Senju, u štampariji Grgura Senjanina. Posljednji hrv. g. štampani misal (priredio ga D. Parčić), izdala u Rimu Propaganda 1893 (2. izd. 1905): najnovije pak latinično izd. hrv. misala (priredio J. Vajs, 1925) sadrži kanon štampan lat. i glag. Od 12.-15. vij. cvat glag. crkvenoslav. književnosti kod Hrvata uz Jadran. More. Središte na otocima, naroč. na Krku, u Istri i Hrv. Primorju, a bilo je te lit. i u sjev. Dalm., gdje je prodirala do u područje Makarske i do Korčule. U Hrv. se prostirala do Kupe, zatim po nekim krajevima Bosne, u 16. i 17. vij. i u unutrašnjosti Hrv., u sloven. krajevima (Trst, Gorica, Kranjska), i u krajevima jugozap. Ugarske do Strigove. Presađena s hrv. benediktincima u Češku (manastir emauski) i u Poljsku, za kralja Vladislava II. Jagiella. Iza pronalaska štampe popovi glagoljaši zbog skupoće štampanja prepisivali i dalje, što im je trebalo u njihovu zvanju (prijevodi s jezika staroslav., lat. ili tal., pa razl. kompilacije). Tako nastale i razl. bilježnice popova glagoljaša, pa čitavi zbornici i enciklopedije bogosl. znanja ("Cvet vsake mudrosti", 14. vij., "Antonin", "Zbornik fra Matije Zadranina", 16. vij., "Zgombićev zbornik", „Blagdanar" iz 16. v.). Mn. rukopisi ukrašeni inicijalima, ornamentima, minijaturama (često vrlo umjetnički izrađenim), a u nekim ima i ovećih slika i ilustracija. Većina

rukopisa napisana krasnom uglatom g. Znamen. su mn. glag. isprave (najstar. napisana 1309, a najmlađa 1819), a u privatnopravne prilike hrv. naroda daju pogled "notarske knjige". Od 15. vij.

glag. pismo sve više ustupa pred latinicom (najstariji spomenik hrv. jezika, pisan latinicom, "Šibenska molitva" iz 14. vij.). Nije mu mn. pomogla ni hrv. štamparija u Urachu (osnov. 1561), ni glag. sjemenište u Zadru (otv. 1748) i Prekom (otv. 1748), G.-om pisani i znamen. hrv. statuti i zakoni: Vinodolski iz 1288, Vrbnički i Krčki iz 1388, Razvod istarski iz 1275 i dr. Od rukopis. misala najznat.: misal kneza Novaka krbavskoga iz 1368, misal Hrvoja, split. vojvode, pisan izm. 1403 i 1415, ukrašen slikama i dr. nakitima (Beč, 1891), a od evanđelistara na glasu "Reimsko evanđelje", faksimilirano 1899 (Reims-Prague). Kad su u Dalm. i Hrv. uvedene lat. škole, pobijedilo definitivno lat. pismo i u nar. jeziku. U prvim crkv. knjigama, kojima su se služili hrv. svećenici ("popovi glagoljaši"), zacijelo je bio jezik čisti staroslav. Kad su ih pak prestali dobivati iz Bugar., Makedonije i Moravske, svećenici prepisivači sve su više jezik crkv. knjiga priljubljivali čakavskom dijalektu, te jezik u starijim knjigama nije bio ni čisti staroslav. ni čisti narodni; što dalje, sve su više uzimali nar. riječi i oblike, bez ikakva sustava, tako da je biskup modruški Šimun ↑ Kožičić 1531 izdao na Rijeci, "Misal hrvacki" prema nar. govoru. Takav mu je jezik i u drugim djelima. U 17. vij. povjerila rim. Propaganda štampanje glag. obrednih knjiga fratru Rafaelu Levakoviću, koji je, nagovoren od rus. biskupa M. Terleckoga, uređivao jezik glag. crkv. knjiga prema rus. knjigama; za njim se kasn. poveo Ivan Pastrić (1688-1706), a najdalje je u tom rusificiranju došao Matija Karaman u 3. izd. misala 1741-45. Бриск (razgovor) 16:31, 13. svibnja 2024. (CEST)

Leksikon Minerva, Zagreb 1936, str. 101-102:

Baščanska ploča najstar. spomenik hrv. jezika (pisan glagoljicom), čuvala se kroz vjekove u benediktinskoj crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku, za spomen na događaje: 1) kako je hrv. kralj Zvonimir (+1089) bened. opatu Držihi na istome mjestu darovao ledinu, i 2) kako je kasnije opat Dobrovit s braćom kaluđerima na ledini podigao crkvu sv. Lucije. - 1934 prenesena zbog trošnosti u Jsl. akademiju u Zgbu. Ploča iz kamena je iz vr. oko 1100. Бриск (razgovor) 16:38, 13. svibnja 2024. (CEST)

Чланак о Башчанској плочи сликан мобилним телефоном:

https://drive.google.com/file/d/1XUiHRIjSYFVglmO-d9oyi2fERh7TMnHn/view?usp=drivesdk Бриск (razgovor) 16:43, 13. svibnja 2024. (CEST)

"Свезнање - општи енциклопедиски лексикон", Београд 1937, стр. 25, табела са азбуком:

https://drive.google.com/file/d/1X_CC_vbgNRFovfM3YYuK-vz8hW2Rjbx9/view?usp=drivesdk Бриск (razgovor) 16:52, 13. svibnja 2024. (CEST)

Свезнање, Београд 1937, стр. 460:

ГЛАГОЉИЦА, најстарија сл. азбука; саставио св. Ћирило према грч. брзописним словима, попунивши је можда словима из др. источњачких азбука и комбинацијама; има 40 слова; из Моравске и Паноније донели је на Б. П. ученици Ћирила и Методија; допирала и до Рус.; од 10. в. потисла је ћирилица; код Хрвата се дуго борила с латиницом и сачувала у далм. и хрв. Прим. све до половине 19. в.; јавља се у 2 облика: обла, старија, папонско-македонска, и угласта, млађа, хрв.; 1. глагољска књ.: Мисал, штамп. у Вен. 1483. Глагољаши, нар. свешт. у Хрв., сачували ст.-сл. богослужење још од Ћирила и Методија, писано глагољицом. Бриск (razgovor) 17:02, 13. svibnja 2024. (CEST)

Хвала вам пуно за исцрпни одговор! Будемо и једно и друго ставили на попис. Тренутни попис није ажуриран (наша верзија их има преко 1000), али ћемо га објавити за пар мјесеци, ваљда. Иованъ (razgovor) 23:11, 13. svibnja 2024. (CEST)