Psalam 49 (48)

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Psalam 49 (48)

1

2 Narodi, svi ovo;

stanovnici vasiljene, prignite svi uho,

3 ljudi obični, ljudi glasoviti,

bogati i siroti, svi zajedno.

4 Moja usta govore riječi mudrosti,

moje srce mrmlja govore dobrog smisla.

5 Uho osjetljivo na poslovice,

na moju kitaru3, ja rješavam jednu zagonetku.

6 Zašto strahovati, u loše dane,

od pakosti podlaca koji me opkoljavaju4,

7 i onih koji računaju na svoje imanje

i hvališu se svojim velikim bogatstvomđ

8 Jedan čovjek ne može iskupiti drugog,

ni platiti Bogu njegovu otkupninu.5

9 Kolika god cijena bude plaćena za jedan život,

on mora prestati zauvijek6.

10 On bi još živio, beskrajnođ

Nikad li on neće vidjet' grobađ

11 Tad nek' vidi mudrace kako umiru,

propadaju sa slaboumnikom i prostakom,

ostavljajući drugima svoje imanje.

12 Oni vjeruju da su im kuće vječne,

njihova boravišta nepropadiva,

i oni bijahu svoja imena davali zemljama7!

13 Čovjek sa svojim počastima ne provede noć:

jednak je on životinji koja se ubija.

14 Evo sudbine onih koji imaju jedno suludo povjerenje u sebe,

budućnosti onih koji sebi ugađaju svojim raspravama:

15 Oni su zatvoreni u pakao kao ovce;

Smrt njih odvodi napasati.

Sutradan, pravi ljudi njih zgaze,

njihove rasprave1 se izbrišu u paklu,

oni su daleko od svojih palača.

16 Ali Bog će otkupiti moj život u vlasti pakla;

da, on će me uzeti.

17 Ne plaši se kad se jedan čovjek obogati

i kad slava njegove kuće poraste.

18 Jer umirući, on ne odnosi ništa,

a njegova slava ne silazi s njim.

19 Za svog života, on sebi čestitaše:

” Plješćem tebi, jer sve ide dobro za tebe!“

20 On će sastati krug svojih otaca

koji nikad više neće ugledati svjetlost.

21 Čovjek sa svojim počastima, ali koji nije shvatio2,

jednak je životinji koja se ubija.