Psalam 22 (21)
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Psalam 22 (21) |
- 1
- 2 Moj Bože, moj Bože, zašto si me napustio
- Ja sam urlikao, moj spas ostaje daleko.
- 3 Danju, ja zovem, a ti mi ne odgovaraš, moj Bože;
- noću, ja ne nalazim odmora.
- 4 Ipak ti si *Svetac;
- ti stoluješ, tebi hvalospjev Izraelov1!
- 5 Naši su očevi računali na tebe;
- oni su računali na tebe, a ti si ih oslobađao.
- 6 Oni su vapili prema tebi, i ti ih bijaše oslobađao;
- oni računaše na tebe, ne bijahu razočarani.
- 7 Ali ja, ja sam jedan crv, a ne više čovjek,
- ispsovan od ljudi, odbačen od puka.
- 8 Svi oni koji me vide, podruguju se;
- oni se cerekaju i klimaju glavom:
- 9 ” Okreni se prema GOSPODU!
- Nek' ga oslobodi, nek' ga oslobodi,
- jer on ga voli! “
- 10 Ti, ti si mi dao iskrsnuti iz trbuha moje majke
- i ti si me stavio u sigurnost na njene grudi.
- 11 Od izlaska iz utrobe, ja bih predan tebi;
- od trbuha moje majke, moj Bog si ti!
- 12 Ne ostani tako daleko
- jer opasnost je bliska
- i nema ovdje pomoći.
- 13 Brojni me bikovi opkoljavaju,
- životinje Bašanske2 me okružuju.
- 14 Oni otvaraju gubicu protiv mene,
- ovi ričuči i razdirući lavovi.
- 15 Kao voda ja otječem;
- svi se moji udovi rastavljaju.
- Moje srce je jednako vosku,
- on se otapa u mojoj utrobi.
- 16 Moja je snaga usahla kao otpadak,
- jezik mi se slijepio uz čeljusti.
- Ti me rušiš u prašinu smrti.
- 17 Psi me opkoljavaju;
- jedna banda zločinaca me okružuje:
- kao lavu3 oni mi vežu ruke i noge.
- 18 Ja mogu prebrojati sve svoje kosti;
- ljudi me vide, oni me promatraju.
- 19 Oni dijele moju odjeću
- i ždrijebaju moje habite.
- 20 Ali, ti, GOSPODE, ne ostani daleko tako!
- O snago moja, u pomoć! Pohiti!
- 21 Spasi moj život od mača
- i moju osobu od šapa pasjih;
- 22 istrgni me iz ralja lavljih,
- i od rogova bivolskih®
- ti si mi odgovorio!
- 23 Ja ću ponoviti tvoje ime svojoj braći
- i hvaliti tebe cijelom saboru:
- 24 Vi koji se plašite Boga, hvalite ga!
- Vi svi, raso Jakovljeva, slavite ga!
- Vi svi, raso Izraelova, bojte ga se!
- 25 On nije odbacio ni prokleo nesretnika u nevolji;
- on njemu nije skrio lice;
- on ga je slušao kad kad je ovaj vapio prema njemu.
- 26 O tebi je moj hvalospje! U velikom saboru,
- ja ispunjavam svoje zavjete pred onima koji ga se boje:
- 27 Ponizni jedu do sitosti;
- oni hvale GOSPODA, oni koji traže GOSPODA:
- "Vama, dug i sretan život!“
- 28 Cijela će se zemlja sjećati i vratiti se prema GOSPODU;
- sve obitelji naroda poklonit će se pred licem njegovim:
- 29 GOSPODU, kraljevstvo! On goospoduje narodima.
- 30 Svi sretnici1 zemlje su jeli: evo ih pruženih po zemlji!
- Pred njegovim licem, svi umirući se savijaju:
- on ih nije pustio živjeti.
- 31 Jedno će potomstvo služiti GOSPODU;
- govorit će se tom pokoljenju;
- 32 ono će doći proglasiti njegovu pravdu,
- i reći uku koji će se roditi ono što je Bog učinio.
