Psalam 17 (16)

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Psalam 17 (16)
1 Pravdo, GOSPODE! Slušaj,
budi pažljiv prema mojoj tužbi;
otvori uho molitvi mojoj,
koja ne dolazi s prijevarnih usana.
2 Nek' moje suđenje pripadne tebi,
nek' tvoje oči vide gdje je pravda!
3 Ti si ispitao moje srce; noću ti si ispitivao;
ti si me podvrgnuo provjeri, ti ništa nisi našao.
Ono što sam mislio nije prešlo preko mojih usana,
4 Za posutupati poput ljudi
koji slijede riječi tvojih usana,
ja sam pazio propisane putove3;
5 ja sam hodio tvojih tragovima,
moje noge nisu posrnule.
6 Ja te zovem jer ti ćeš mi odgovoriti, moj Bože.
Napregni uši prema meni, slušaj moju riječ¡
7 Daj da bljesne tvoja vjernost, spasitelju izbjeglica
koji, tvojom desnicom, izmiču napadačima.
8 Čuvaj me kao zjenicu oka,
skrivaj me u sjeni svojih krila,
9 daleko od opakih koji su me pljačkali
i od smrtnih1 neprijatelja koji me okružuju.
10 Oni su nakljukani masnim2,
njihova usta govore s osornošću.
11 Evo ih za našim petama3; sada oni me okružuju,
s okom na meni da me obore na zemlju.
12 Oni su jednaki jednom lavu nestrpljivom da rastrga,
zvijeri psotavljenoj u zasjedu.
13 Digni se, GOSPODE! Dočekaj ih, pokori ih!
Svojim mačem, oslobodi me opakog!
14 Nek' tvoja ruka, GOSPODE, njih otjera iz čovječanstva,
iz čovječanstva i iz svijeta4.
Evo njihovog udjela tijekom ovog života!
Nakljukaj ih onim što držiš u pričuvi!
Nek' njihovi sinovi time budu nasićeni
i nek' ga ostave za svoju dojenčad.
15 Ja, i to je pravda, vidjet ću tvoje lice;
budan, ja ću se nasititi tvojom slikom.