Psalam 147 (146 - 147)

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Psalam 147 (146 - 147)
1 Aleluja4!
Kako je dobro opjevavati našeg Boga,
kako je ugodno njega ako hvaliti!
2 GOSPOD, koji nanovo izgradi Jeruzalem1,
prikupit će prognanine Izraelove.
3 To je on koji je izliječio slomljena srca
i zavidao njihove rane.
4 On prebrojava zvijezde;
na svaku stavlja jedno ime.
5 Naš Gospodin je velik i pun snage;
njegov je razum beskonačan.
6 GOSPOD podupira ponižene,
sve do zemlje on spušta nevjernike.
7 Zapjevajte za GOSPODA djelo milosti,
svirajte za našeg Boga na kitari2;
8 to je on koji pokriva nebo oblacima,
koji priprema kišu za zemlju
i daje travi nicati po planinama;
9 on daje hranu stoci
i malim gavranima koji išću.
10 On ne pridaje važnosti podvizima konja,
on se ne zanima za mišiće3 ljudske.
11 Već se GOSPOD zanima za one koji se njega boje,
za one koji se uzdaju u njegovu vjernost.
12 Slavi GOSPODA , Jeruzaleme!
*Sione, hvali svog Boga.
13 Jer on je ojačao zasune tvojih vrata4;
kod tebe on je blagoslovio sinove tvoje.
14 On koji daje mir tvojem području,
on te nasićuje najfinijom pšenicom.
15 On šalje svoje zapovijedi na zemlju,
i odmah njegova riječ pojuri.
16 On raspršuje snijeg kao pahuljice vunene,
on rasipa inje kao pepeo.
17 On baca svoje komadiće leda kao mrvice;
pred njegovim mrazevima tko će odoljetiđ
18 On pošalje svoju riječ, to je kopnjenje;
on učini da puhne vjetar; vode poteku.
19 On obznanjuje svoju riječ Jakovu,
svoje naloge i svoje zapovijedi Izraelu.
20 To, on nije učinio niti za jedan od naroda,
a oni ne poznaju njegovih zapovijedi.
Aleluja!