Psalam 141 (140)

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Psalam 141 (140)
1 GOSPODE, ja sam te zvao; brzo! k meni!
Prigni uho k mojem glasu kad te ja zovem.
2 Nek' moja molitva bude *tamjan stavljen pred tebe,
a moje podignute1ruke milodar večernji.
3 GOSPODE, stavi jednu stražu na moja usta,
nadziri vrata mojih usana;
4 zadrži moje srce na strmini zla,
da se ne prepustim djelima bezbožnika
s ljudima zlodjelnici:
tada ja neću kušati njihovih naslada2.
5 Nek', vjernošću, pravednik me udari i zarobi!
Nek' mirisno ulje ne naulji glavu moju3,
ali nek' traje molitva moja nasuprot njihovim opakostima!
6 Njihovi poglavari su bili bačeni o stijenu,
oni koji se bijahu naslađivali slušati mene govoriti:
7 ” Kao što se ore i preorava tle,
rastrli su naše kosti u ždrijelu pakla.“
8 Očiju na tebi, BOŽE GOSPODE,
ja sam se sklonio kod tebe; ne puštaj me ispustiti dušu;
9 čuvaj me mreže koju su mi podapeli
i molitava zločinaca.
10 Nevjernici past će u svoje trapove,
dok ja, proći ću prijeko.