Psalam 109 (108)

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Psalam 109 (108)
1 Bože kojeg hvalim, ne ostani nijem,
2 jer oni su otvorili protiv mene
jedna opaka i lažljiva usta,
oni su mi govorili lažljivim jezikom;
3 riječi mržnje mene su okružile
i oni su me potukli bez razloga.
4 Za cijenu mojeg prijateljstva oni su me optužili;
a ja sam u molitvama.
5 Oni su mi vratili zlo za dobro
i mržnju za prijateljstvo.
6
jednog opakog, koji mu stoji s desna.
7 Iz svoje parbe, da iziđe krivcem,
da njegova molitva postane jednim grijehom,
8 da njegovi dani budu skraćeni,
9 da njegovi sinovi budu siročad,
da njegova žena udovicom bude ,
10 da njegovi sinovi budu skitnice i molitelji,
da prose2 izvan svojih ruševina,
11 da jedan lihvar uzme sva njegova dobra,
da stranci ugrabe njegove dobitke,
12 da mu nitko ne ostane odan,
da nitko nema milosti za njegovu siročad,
13 da njegovi potomci budu uništeni,
da u jednom pokoljenju njihovo *ime3 bude izbrisano,
14 da se podsjeti GOSPOD grijeha njegovih otaca,
da grješka njegove majke ne bude izbrisana!
15 Da sve ovo ostane nazočno GOSPODU
i da on ukloni sa zemlje njihov spomen! -
16 Jer se nije brinuo postupati s odanošću,
da je progonio na smrt jednog siromaha,
17 da je volio proklinjanje,
i da je ono stiglo njega
da nije volio blagoslov,
i da se on udaljio od njega,
18 da je ogrnuo kletvu kao jedan ogrtač,
i da je ono prodrlo u njega kao voda,
i u njegove udove kao ulje:
19 Da ona bude njegovom odjećom kojom se prekriva,
pojasom koji će nositi uvijek!
20 Evo kako će GOSPOD isplatiti moje tužitelje4
i one koji zlo govore o meni!
21 A ti, BOŽE, Gospodine,
čini za mene zbog imena svojeg.
Tvoja odanost je dobročinstvena, oslobodi me.
22 Siromah i nesretnik, to sam ja
i na dnu mene, srce je ranjeno1.
23 Ja sam trebao otići kao sjena koja iščezne,
progone2 me kao skakavce.
24 Ja sam toliko *postio da moje noge klecaju;
lišen ulja ja sam se sasušio.
25 Za njih ja sam postao gnusan;
videći me, oni klimaju glavom.
26 U pomoć, GOSPODE moj Bože!
Spasi me prema svojoj vjernosti;
27 da oni ondje prepoznaju tvoju ruku
i tvoje djelo, GOSPODE!
28 Oni proklinju, a ti blagosiljaš.
Oni se bijahu uspravili, to bi njihov sram,
i tvoj sluga se raduje.
29 Nek' moji tužitelji budu ogrnuti beščašćem
i pokriveni svojim sramom kao jednim ogrtačem!
30 Ja ću glasno slaviti GOSPODA,
ja ću ga hvaliti u sred mnoštva.
31 Jer on stoji s desna3 siromahu
za spasiti ga od njegovih sudaca.