Psalam (Šarić) 7.

Tužaljka Davidova, koju je pjevao Gospodu zbog riječi Husa od plemena Benjaminova.

¹Gospode, Bože moj, k tebi se utječem, sačuvaj me od svih, koji me progone, i izbavi me!

²Da me ne rastrgaju kao lav, da me ne odvuku, kad nema spasitelja!

³Gospode, Bože moj, ako sam to učinio: ako su zlodjela u rukama mojim,

⁴Ako sam zlo vratio prijatelju svojemu - ipak sam pomogao onome, koji me je napao bez razloga -:

⁵Tada neka goni neprijatelj dušu moju i neka je stigne; i neka pogazi na zemlju život moj i čast moju odvuče u blato!

⁶Ustani, Gospode, u gnjevu svojem, digni se na žestinu tlačitelja mojih! Izađi mi na obranu, jer ti hoćeš pravo!

⁷Skup naroda skupit će se oko tebe, uzađi ponovno na prijestolje iznad njih!

⁸Gospod je sudac narodima; sudi mi, Gospode, po pravednosti svojoj, neka mi bude po nedužnosti mojoj!

⁹Neka se dokrajči zloća bezbožnika, a pravednika potpomozi, jer ispituješ srca i bubrege, pravedni Bože!

¹⁰ Štit moj stoji kod Boga, koji pomaže one, koji su prava srca.

¹¹ Bog je pravedan sudac, Bog, koji uvijek revnuje.

¹² Doista, on već brusi i oštri mač svoj; nateže i naperuje luk.

¹³ Zapinje smrtnu strijelu, čini strijele usijanima.

¹⁴ Gle, zloćom počinje on, obilazi s nesrećom i rađa samo prijevaru.

¹⁵ Jamu kopa i iskopa i sam pada u jamu, koju načini.

¹⁶ Nepravda se njegova vraća na vlastitu glavu njegovu, na vlastito tjeme silazi zločin njegov.

¹⁷ A ja zahvaljujem Gospodu za pravedan sud njegov i pjevat ću imenu Gospoda svevišnjega.