Psalam (Šarić) 30.

Psalam Davidov; pjesma, kad se posvetio hram.

¹Slavit ću te, Gospode, jer si me oteo; nijesi dao neprijateljima mojim, da kliču nada mnom!

²Gospode, Bože moj, k tebi povikah; tada si me ozdravio;

³Gospode, iz carstva mrtvih izveo si dušu moju; opet si me životu darovao između onih, koji siđoše u carstvo mrtvih.

⁴Pjevajte hvalu Gospodu, pobožni njegovi, pjevajte zahvalu svetome imenu njegovu!

⁵Jer samo za trenut oka traje gnjev njegov, a milost njegova do života; večerom dolazi plač, a jutrom već vlada radost.

⁶Pomislio sam u mirnoj sreći svojoj: "Nikada se neću pomaknuti!"

⁷Ti si me bio, Gospode, pun milosti utvrdio u sreći. Onda si skrio lice svoje: i već se ja smetoh.

⁸Tada povikah k tebi, Gospode, tada zavapih k Bogu svojemu:

⁹"Što ti koristi krv moja, kad siđem u podzemni svijet? Slavi li te prah? Navješćuje li on vjernost tvoju?

¹⁰ Gospode, čuj i smiluj se meni; Gospode, budi mi pomoćnik!"

¹¹ Tada si obratio plač moju radost, rastrgao si žalosnu odjeću moju i opasao me veseljem:

¹² Da ti pjeva duša moja i nikada više ne umuknu. Gospode, Bože moj, vječno ću ti zahvaljivati!