Psalam (Šarić) 147.

¹Hvalite Gospoda, jer je lijepo hvalu pjevati Bogu našemu; jer je milo pjevati hvalospjev.

²Gospod zida Jerusalem; okuplja raspršene sinove Izraelove;

³On, koji iscjeljuje srca slomljena i zavija rane njihove;

⁴On, koji određuje zvjezdama broj njihov, koji ih sve zove imenom.

⁵Gospod je naš tako velik i u l moći tako bogat; mudrost njegova nema granica.

⁶Gospod pridiže nevoljne, a bezbožnike ponizuje do zemlje.

⁷Hvalu pjevajte Gospodu, udarajte Bogu našemu u citaru!

⁸Njemu, koji zastire nebo oblacima, koji sprema zemlji dažd, koji čini, te raste na gorama trava,

⁹Koji daje životinjama hranu njihovu i mladim gavranima, za što oni viču.

¹⁰ On ne mari za jake konje, niti mu je mila hitra noga junakova.

¹¹ Gospodu se dopadaju samo oni, koji ga se boje, samo oni, koji se uzdaju u milost njegovu.

¹² Slavi, Jerusaleme, Gospoda, hvalu pjevaj Bogu svojemu, Sione!

¹³ Jer on utvrđuje prijevornice vrata tvojih, blagoslivlja djecu tvoju u tebi;

¹⁴ On, koji pribavlja mir zemlji tvojoj, koji te siti jedrom pšenicom;

¹⁵ Koji šalje zapovijed svoju na zemlju, - brzo teče zapovijed njegova -;

¹⁶ Koji daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo;

¹⁷ Koji baca grad svoj kao zalogaje, tko može opstati pred studeni njegovom?

¹⁸ On šalje riječ svoju, i sve se rastopi; dahne dahom svojim, ti poteku vode.

¹⁹ On je, koji javlja riječ svoju Jakovu, zakone i pravice svoje Izraelu.

²⁰ Tako ne učini nijednom drugom narodu, niti oni naučiše prava njegova. Aleluja!