Psalam (Šarić) 142.

Izvor: Wikizvor
Psalmi (Šarić)

Poučna pjesma Davidova; kad je bio u pećini; molitva.

1Glasno vičem Gospodu; glasno vapijem Gospodu za milost.

2Izlijevam pred njim tužnjavu svoju, nevolju svoju govorim pred njim.

3Ako i jest duh moj u meni iznemogao, ti znaš stazu moju; na putu, kojim sam išao, postaviše mi zamku potajno.

4Pogledaj nadesno i vidi: nemam nikoga, koji pazi na me; nestade mi svakoga utočišta; nitko se ne brine za život moj.

5Gospode, vapijem k tebi; velim: ti si utočište moje, dio moj u zemlji živih

6Čuj molbu moju; jer sam posve izmoren! Izbavi me od progonitelja mojih; jer su oni meni odveć jaki.

7Izvedi iz tamnice dušu moju, da slavim ime tvoje! Tada će se pravednici radosno okupiti oko mene, kad mi učiniš dobro.

Psalmi (Šarić)