Psalam (Šarić) 10.

¹Gospode, što se držiš daleko, kriješ se u vremenima nevolje?

²Oholosti bezbožnikove trpi siromah: hvata se prijevarom, koju onaj izmisli.

³Bezbožnik se diči svojim obijesnim željama, slavi varalicu, prezire Gospoda.

⁴Drsko misli bezbožnik: "On ne vidi!" "Nema Boga"; tako je stalno mišljenje njegovo.

⁵Svagda putovi njegovi donose mu sreću, tvoj sud ostaje njemu daleko, podsmijeva se svima protivnicima svojim.

⁶Misli u srcu: "Nikada se ja ne pokrenem! Kroz sva pokoljenja ja ne srećem neprijatelja!"

⁷Usta su mu puna psovke, puna varke i nasilja, pod jezikom su njegovim muka i zlodjela.

⁸Leži u potaji i vreba, zadavi nedužnoga potajno; oči njegove vrebaju siromaha.

⁹Leži u potaji i vreba kao lav u guštari; vreba da uhvati siromaha; hvata siromaha i vuče ga u mrežu.

¹⁰ Pritajen čuči na zemlji, od nasilja mu siromasi padaju.

¹¹ Misli u srcu: "Bog ne pazi na to, zastro je svoje lice, ne vidi to nikada!"

¹² Ustani, Gospode i Bože, digni ruku; ne zaboravi siromaha!

¹³ Zašto smije bezbožnik huliti na Boga i misliti u srcu: "Ti to ne vidiš?"

¹⁴ Ali ti to vidiš; ti znaš za muku i nevolju i uzimaš ih u zaštitu; tebi se povjerava siromah; ti si pomoćnik siroti.

¹⁵ Satri mišicu bezbožniku! Kazni do uništenja grijeh zločinca!

¹⁶ Gospod je kralj svagda i vječno; nestade neznabožaca iz zemlje njegove.

¹⁷ Ti ispunjaš želje siromaha, Gospode; krijepiš srce njihovo, priklanjaš milostivo uho svoje.

¹⁸ Ti pribavljaš sirotama i patnicima pravo njihovo; neka više ne prkosi čovjek sa zemlje!