Prvi kralj/I
| Prvi kralj | Prvi kralj autor: Velimir Deželić |
poglavlje II. → |
Grimizna rumen obasu vrhunce zelengora Vrana i Orlokuka i nagoviješta da već rudi zora i dozivlje žarko sunce novoga dana, prosipajući ispred njega svoje rumene ruže i rubine. Na pomolu dana priroda se budi, javljaju se prvi glasi zatravljenih milopojka i začinju se miješati u onu svježinu mladog jutra, koja krijepi, blaži, diže i uznosi.
I polako javljaju se prvi traci zlaćanoga sunca i krijese i blistaju po čarobnom ruhu ružičaste gore, i sve većma izmiče tamna noć sa svojim sinovima i kćerima, maglama i tminama, i gubi se u svoje ponore i jazove, staze nedohode i pute neprohode.
Divno se rumeni nebo! Sini! Sini žarko sunce od istoka!
I sad eto sunca! Žarko, svijetlo, uvijek mlado, planu iza gora i zasinu hridinama, jazovima i onomu crvku što se u mašku skriva ispred kljunca maloga palčića. Sinu sunce i zasvijetli krajem, kupajući talasima svoga zlata i nebo i zemlju, rasipljući svoje blago svuda i svakuda, te obasja i to polje veliko, golemo, visoko i ravno - Duvanjsko polje. U zlatu sunčanom kupaju se i gore koje okružuju to polje, na sjeveru planina Ljubuša, na istoku Vran i Orlokuk, na jugu Meden, a na zapadu Tušnica i Borova glava, a kupa se u zlatu sunčanom i onisko sedlo Malovanovo, kojim je Duvanjsko odijeljeno od Kupreškoga polja, i ona rijeka Šujica što natapa Duvanjsko polje izvirući kod Stržanja i ponirući dvadeset pet ili trideset koračaja široko pod imenom Drine kod Seonice.