Prva knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 3.
← Glava 2.
|
Prva knjiga o kraljevima (Šarić) |
Glava 4. →
|
1 Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim, i oženi se kćerju njegovom. Dovede je u grad Davidov, dokle ne dovrši palaču svoju i hram Gospodnji i zid oko Jerusalema.
2 Narod je tada još prinosio žrtve na visinama, jer dotad nije još bio sazidan hram imenu Gospodnjemu.
3 Salomon je doduše ljubio Gospoda, tako da je hodio po propisima zakona svojega oca Davida, ali bi i on još žrtvovao i kadio na visinama.
4 Tako otide kralj u Gibeon, da tamo žrtvuje, jer to je bila najuglednija visina. Tisuću žrtava paljenica prinese Salomon tamo na žrtveniku.
5 Tada se javi Gospod Salomonu u Gibeonu noću u snu. Bog mu reče: "Išti, što da ti dadnem!"
6 Salomon odgovori: "Ti si svojemu slugi Davidu, mojemu ocu, iskazivao veliku naklonost, jer je on hodio pred tobom u vjernosti i pravednosti i srcem iskrenim, i ti si mu sačuvao tu veliku naklonost i darovao si mu sina, koji sada sjedi na prijestolju njegovu.
7 I tako, Gospode, Bože moj! Ti si učinio slugu svojega kraljem na mjesto mojega oca Davida. A ja sam mlad čovjek, koji ne zna ni odlaziti ni dolaziti.
8 Tvoj sluga stoji u sredini naroda tvojega, koji si izabrao i koji je tako mnogobrojan, da se od množine ne može izbrojiti ni procijeniti.
9 Daj slugi svojemu srce razumno, da može vladati narodom tvojim i da zna razlikovati između dobra i zla, jer tko bi mogao vladati ovim tvojim narodom mnogobrojnim?"
10 Puno se dopade Bogu, što je to zamolio Salomon.
11 Bog mu odgovori: "Jer si to zaiskao i nijesi za se molio duga života, niti blaga, niti smrti neprijatelja svojih, nego si sebi zaprosio mudrost u pravom djelovanju,
12 To ću ja udovoljiti tvojoj molbi. Evo, dat ću ti srce mudro i razumno, tako da tebi jednaka nije bilo prije tebe, niti će biti tebi jednaka poslije tebe.
13 Ali dat ću ti i to, što nijesi iskao, i bogatstvo i slavu, tako da tebi jednaka ne bude među kraljevima, dok si živ.
14 Ako budeš išao mojim putovima držeći moje zakone i zapovijedi, kao što je išao tvoj otac David, dat ću ti i dug život."
15 Kad se je Salomon probudio, vidio je, da je to bio san. Potom se vrati natrag u Jerusalem, stupi pred kovčeg zavjeta Gospodnjega, prinese žrtve paljenice i pripravi žrtve mirotvorne i prigotovi svečanu gozbu za sve sluge svoje.
16 U ono vrijeme dođoše dvije bludnice kralju i stupiše pred njega.
17 Jedna žena reče: "S oproštenjem, gospodaru moj! Ja i ova tu žena stojimo u istoj kući, i ja rodih kod nje u kući.
18 Tri dana poslije mojega porođaja rodi i ova žena. Bile smo same. Niti jedan stranac nije bio s nama u kući. Samo nas dvije bile smo u kući.
19 I umrije dijete ovoj ženi u noći, jer je ona bila legla na njega.
20 I ustade ona usred noći, i uze, dok je spavala sluškinja tvoja, moje dijete s moje strane i stavi ga na svoja prsa. A svoje mrtvo dijete stavi na moja prsa.
21 Kad ujutro ustadoh, da podojim svoje dijete, a ono mrtvo. Kad se razdani, razgledala sam bolje, a to nije bilo moje dijete, što sam ga bila rodila."
22 A druga žena povika: "Nije tako, nego je moje dijete ovo živo, a tvoje je to mrtvo." Ona je tvrdila: "Nije tako, nego je tvoje dijete to mrtvo, a moje je dijete ovo živo." Tako su se prepirale pred kraljem.
23 Tada reče kralj: "Jedna tvrdi: "Ovo je tu moje dijete, živo, a tvoje je dijete mrtvo; druga tvrdi: "Nije tako, nego je tvoje dijete mrtvo, a moje je dijete živo."
24 I zapovjedi kralj: "Donesite mi mač!" Donesoše mač pred kralja.
25 Kralj zapovjedi: "Razdijelite živo dijete na dvoje i dajte jednu polovinu ovoj, drugu polovinu onoj!"
26 Tada povika kralju žena, kojoj je pripadalo živo dijete - jer ljubav prema njezinu djetetu jako se uzbudi u njoj -: "Ah, gospodaru moj, podajte njoj živo dijete i ne ubijajte gal" A druga povika: "Neka ne bude ni meni ni tebi, rasijecite ga samo!"
27 Tada odluči kralj: "Podajte onoj živo dijete i ne ubijajte ga! Ona mu je mati."
28 Sav je Izrael čuo presudu, što ju je kralj izrekao. I poštovanje se imalo pred kraljem, jer se vidjelo, da je u njemu bila mudrost Božja, da pravdu dijeli.
← Glava 2.
|
Prva knjiga o kraljevima (Šarić) |
Glava 4. →
|