Prva knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 22.
| Prva knjiga o kraljevima (Šarić) |
Glava . →
|
1 Prođoše tri godine bez rata između Sirije i Izraela.
2 A treće godine dođe Jošafat, kralj Judin, kralju Izraelovu.
3 Kralj Izraelov bio je rekao slugama svojim: "Znate, da Ramot Gilead pripada nama, A mi ovdje sjedimo besposleni, mjesto da ga otmemo kralju Sirije."
4 I kad on Jošafata upita: "Hoćeš li poći s menom u boj proti Ramot Gileadu?", odgovori Jošafat kralju Izraelovu: "što ti hoćeš, hoću i ja; moja vojska tvoja je vojska, moji konji tvoji su konji."
5 A Jošafat dade kralju Izraelovu ovaj savjet: "Upitaj prije ipak Gospoda!"
6 I tako kralj Izraelov dade skupiti proroke, otprilike četiri stotine ljudi, i upita ih: "Hoću li poći u rat na Ramot Gilead, ili da se okanim?" Oni odgovoriše: "Pođi, jer će ga Gospod dati u ruke kralju!"
7 A Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Gospodnji, da ga upitamo?"
8 Kralj Izraelov reče Jošafatu: "Ima još jedan, preko kojega bismo mogli upitati Gospoda. Ali ja ga ne mogu podnositi, jer mi nikada ne proriče dobro, nego samo zlo to je Mikaja, sin Imlin." A Jošafat reče: "Neka kralj ne govori tako!"
9 I kralj Izraelov dozva jednoga dvoranina i zapovjedi mu: Brže dovedi Mikaju, sina Imlina!"
10 Uto su sjedili kralj Izraelov i Jošafat, kralj Judin, svaki na svojem prijestolju u kraljevskim haljinama na trgu kod vrata samarijskih, i svi su proroci prorokovali pred njima.
11 Zedekija, sin Kenaanaha, načinio sebi gvozdene rogove i vikao: "Ovako veli Gospod: Tako ćeš pobosti Sirijce, dokle ih ne uništiš!"
12 Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: "Pođi samo na Ramot Gilead! Uspjet ćeš. Gospod će ga dati u ruke kralju."
13 Poslanik, koji je bio otišao da dovede Mikaju, reče mu: "Pazi dobro, proroci su kralju jednoglasno obećali sreću. Pa i ti kao svaki od njih prorokuj i sreću navješćuj!"
14 Mikaja odgovori: "Tako živ bio Gospod, samo što mi nadahne Gospod, to ću navijestiti."
15 Kad je došao kralju, upita ga kralj: "Mikaja, hoćemo li poći u rat na Ramot Gilead, ili da se okanimo?" On mu odgovori: "Pođi! Uspjet ćeš. Gospod će ga dati u ruke kralju!"
16 A kralj mu reče: "Koliko ću te puta zaklinjati, da mi samo čistu istinu navijestiš u ime Gospodnje?"
17 Tada on reče: "Vidim sav narod Izraelov razasut po brdima kao ovce, koje nemaju pastira. Gospod reče: Oni nemaju gospodara; zato neka se svaki vrati kući u miru!"
18 Tada reče kralj Izraelov Jošafatu: "Nijesam li ti rekao, on mi ne prorokuje sreću, nego samo zlo?"
19 A Mikaja nastavi: "Zato čuj riječ Gospodnju: "Vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju svojem, a sva vojska nebeska stoji mu s desne i s lijeve strane.
20 I Gospod upita: Tko će zaluditi Ahaba, da pođe na vojsku i da padne pred Ramotom Gileadom? Jedan reče ovo, drugi ono.
21 Napokon izađe jedan duh, stade pred Gospoda i reče: "Ja ću ga zaluditi. Gospod ga upita: "Kako?
22 Odgovori Poći ću tamo i postat ću lažljiv duh u ustima svih proroka njegovih. Tada on reče: Možeš ga zaluditi. Tebi će to poći za rukom. Idi, učini tako!
23 I tako je eto Gospod stavio lažljiva duha u usta svim tvojim prorocima, jer je Gospod zaključio zlo po te."
24 Tada pristupi Zedekija, sin Kenaanaha, i udari Mikaja po obrazu i reče: "Kako je otišao Duh Gospodnji od mene, da govori s tobom?"
25 Mikaja odgovori: "Doznat ćeš to u onaj dan, kad moradneš bježati iz jedne sobe u drugu, da se skriješ."
26 Potom zapovjedi kralj Izraelov: "Uhvati Mikaju, odvedi ga zapovjedniku gradskom Amonu i kraljeviću Joašu
27 I javi: Ovako zapovijeda kralj: Bacite toga čovjeka u tamnicu i držite ga tijesno uz vodu i kruh, dok se ne vratim čitav i zdrav!"
28 Mikaja odgovori: "Ako se ti zaista vratiš čitav i zdrav, onda Gospod nije govorio preko mene." Još reče: "Čujte to, svi narodi!"
29 I tako izađoše kralj Izraelov i Jošafat, kralj Judin, proti Ramotu Gileadu.
30 A kralj Izraelov reče Jošafatu: "Ja ću se preobući i tako poći u boj. Ti samo zadrži svoje haljine!" Tako se preobuče kralj Izraelov i pođe u boj.
31 A kralj Sirije bio je zapovjedio zapovjednicima, kojih je bilo trideset i dvojica nad ratnim kolima njegovim: "Ne borite se ni s kim, bio malen ili velik, nego samo s kraljem Izraelovim!"
32 I kad zapovjednici ratnih kola ugledaše Jošafata, pomisliše: "To može samo biti kralj Izraelov", i srušiše se na njega. A Jošafat povika.
33 tim zapovjednici ratnih kola vidješe, da to nije kralj Izraelov, odstupiše od njega.
34 A jedan momak onako nagonom odape luk svoj i pogodi kralja Izraelova gdje spuča oklop. Tada ovaj zapovjedi svojemu vozaču "Okreni i izvedi me iz boja, jer sam ranjen!"
35 Ali je boj onoga dana bio sve žešći, i tako je morao kralj izdržati uspravo stojeći u kolima naprema Sirijcima. Uveče on umrije. Krv iz rane bila se je izlila u kola.
36 O zahodu sunčanom odjeknu glas kroz tabor: "Svaki neka se vrati u svoj grad i k svojoj kući, jer je kralj mrtav.":
37 Nakon dolaska u Samariju pokopaše kralja u Samariji.
38 Kad su prali kola na jezeru samarijskom, lizali su psi krv njegovu, i bludnice su se kupale u njem, kao što je to bio navijestio Gospod.
39 Ostala povijest Ahabova i sva djela njegova i gradnja palače od slonove kosti i utvrđenje svih gradova, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih.
40 Kad je Ahab bio počinuo kod otaca svojih, mjesto njega postade kralj njegov sin Ahazija.
41 Jošafat, sin Asin, postade kralj nad Judom u četvrtoj godini kraljevanja Ahabova nad Izraelom.
42 Imao je Jošafat trideset i pet godina, kad je postao kralj, i vladao je u Jerusalemu dvadeset i pet godina. Mati njegova zvala se je Azuba i bila je kći Šilhijeva.
43 On je posve išao putem svojega oca Ase i nije odstupao od njega i činio je, što se dopadalo Gospodu.
44 Samo uzvisine nijesu bile srušene. Još uvijek prinosio je narod žrtve zaklanice i kadio kad na visinama.
45 S kraljem Izraelovim živio je Jošafat u miru.
46 Ostala povijest Jošafatova, pobjede, što ih je izvojevao, i ratovi, što ih je vodio, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva nad Judom.
47 I ostatak posvećenih bludnica, što su bile preostale iz vremena oca njegova, istrijebi on iz zemlje.
48 U Edomu nije bilo onda kralja, nego samo namjesnik kralja.
49 Jošafata dade sagraditi lađe taršiške, da idu u Ofir po zlato. Ali ne stigoše tamo, jer se lađe razbiše u Esion-Geberu.
50 Tada Ahazija, sin Ahabov, predloži Jošafatu "Moji ljudi mogli bi s tvojima ići na lađe." Ali Jošafat ne pristade na to.
51 Kad je Jošafat bio počinuo kod otaca svojih, pokopaše ga kod otaca njegovih u gradu njegova djeda Davida. Mjesto njega postade kralj njegov sin Joram.
52 Ahazija, sin Ahabov, postade u Samariji kralj Izraelov u sedamnaestoj godini kraljevanja Jošafatova nad Judom i vladao je dvije godine nad Izraelom.
53 Činio je, što se nije dopadalo Gospodu, i išao je putovima oca svojega i matere svoje i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je bio Izraela naveo na grijeh.
54 On je služio baalu i klanjao mu se. Stim razgnjevi Gospoda, Boga Izraelova, posve kako je to bio činio otac njegov.
| Prva knjiga o kraljevima (Šarić) |
Glava . →
|