Prva knjiga o kraljevima (Šarić)/Glava 1.

1Kralj je David bio ostario i postao vremešan. Premda su ga pokrivali, nije se mogao ugrijati.

² Tada su mu svjetovale sluge njegove: "Imala bi se potražiti za gospodara kralja mlada djevojka, koja bi dvorila kralja i bila mu na ruku kao skrbnica. Kad bude ona na tvojemu krilu, ugrijat će se već gospodar kralj."

³ I potražiše lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj i nađoše Abišagu iz Šunama, te je dovedoše kralju.

⁴ Djevojka je bila izvanredno lijepa. I ona postade skrbnica kraljeva i dvorila ga je. Ali je kralj ne spoznade.

⁵ Adonija, sin Hagitin, pomisli u svojoj preuzetnosti: "Ja sam budući kralj!" Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi, što su išli pred njim.

⁶ Njegov otac nikad mu se u svojemu životu ne usprotivi i ne upita ga: "Zašto činiš tako što?" Usto je imao vrlo lijepu vanjštinu i bio je od rođenja prvi iza Absaloma.

⁷ On stupi u dogovore s Joabom, sinom Serujinim, i sa svećenikom Abiatarom, i obojica se priključiše stranci Adonijinoj.

⁸ Ali svećenik Sadok i Benaja, sin Jehojadov, prorok Natan i Šimej i Rei ne pristaše za Adonijom,

⁹ I kad Adonija zakla ovaca, volova, tovne teladi na kamenu Zoheledu kod izvora Rogela, pozva svu braću svoju, sinove kraljeve, i sve ljude od Jude, što su bili u službi kraljevskoj.

¹⁰ Ali ne pozva proroka Natana, ni Benaja, ni junaka Davidovih, ni brata svojega Salomona.

¹¹ Tada reče Natan Batšebi, materi Salomonovoj: "Jesi li čula, da Adonija, sin Hagitin, postaje kralj a da David, gospodar naš, ne zna ništa za to?

¹² A sad daj da ti savjet dadnem, kako možeš sebi i svojemu sinu Salomonu spasiti život!

¹³ Hajde, otidi unutra kralju Davidu i reci mu: Moj gospodaru i kralju, ti si se ipak zakleo sluškinji svojoj: Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene i on će sjediti na prijestolju mojem. Pa zašto Adonija da postaje kralj?

¹⁴ Dok ti tamo budeš govorila s kraljem, doći ću ja za tobom i potvrdit ću tvoje riječi."

¹⁵ Tako pođe Batšeba kralju u sobu. A kralj je bio vrlo star, i Abišaga Šunamka dvorila ga.

¹⁶ Kad se Batšeba pokloni pred kraljem i baci se ničice, upita kralj: "Što hoćeš?"

¹⁷ Ona mu odgovori: "Gospodaru moj, ti si se zakleo sluškinji svojoj Gospodom, Bogom svojim: "Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene, i on će sjediti na prijestolju mojem.

¹⁸ A evo Adonija postaje kralj, a da ti, moj gospodaru i kralju, ne znaš za to.

¹⁹ Dao je naklati volova, tovne teladi i ovaca mnogo i pozvao je sve sinove kraljeve i svećenika Abiatara i vojskovođu Joaba. A tvojega sluge Salomona nije pozvao.

²⁰ U tebe, moj gospodaru i kralju, uprte su sada oči svega Izraela. Javi im, tko će kao nasljednik sjesti na prijestolje mojega gospodara i kralja!

²¹ Inače doći će tako daleko, da ćemo ja i moj sin Salomon biti tu kao zločinci, čim moj gospodar i kralj počine kod otaca svojih."

²² Dok je ona još govorila s kraljem, dođe prorok Natan.

²³ Javiše kralju: "Prorok je Natan ovdje." On stupi pred kralja i baci se pred kraljem ničice na svoje lice.

²⁴ Tada reče Natan: "Moj gospodaru i kralju! Ti si naredio: Adonija će biti kralj poslije mene, on će sjediti na prijestolju mojem.

²⁵ On je danas otišao i dao je naklati volova, tovne teladi i ovaca mnogo. Pozvao je sve sinove kraljeve i vojskovođe i svećenika Abiatara. I eno jedu i piju kod njega i viču: živio kralj Adonija!

²⁶ A mene, sluge tvojega, ni svećenika Sadoka, ni Benaju, sina Jehojadova, ni tvojega sluge Salomona nije pozvao.

²⁷ Ako je to bilo naređeno od mojega gospodara i kralja, to nijesi dao obavijestiti svojega sluge, tko će kao nasljednik sjediti na prijestolju mojega gospodara i kralja."

²⁸ Nato odgovori kralj David: "Zovnite mi Batšebu!" Ona se pojavi pred kraljem i stupi pred kralja.

²⁹ I kralj se zakle ovako: "Tako živ bio Gospod, koji me je izbavio iz svake nevolje!

³⁰ Ja sam ti se zakleo Gospodom, Bogom Izraelovim: Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene. On će mjesto mene sjediti na prijestolju mojem. Danas ću to izvesti."

³¹ Tada se nakloni Batšeba licem do zemlje, pokloni se kralju i reče: "Vječno neka živi moj gospodar, kralj David!"

³² I zapovjedi kralj David: "Zovnite mi svećenika Sadoka i proroka Natana i Benaju, sina Jehojadova!" Kad su se oni pojavili pred kraljem,

³³ Zapovjedi im kralj: "Uzmite sa sobom sluge gospodara svojega, dajte posaditi mojega sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona!

³⁴ Tamo neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom! Onda dajte zatrubiti u trubu i vičite: živio kralj Salomon!

³⁵ Tada uzađite za njim ovamo! On neka dođe i sjedne na prijestolje moje, jer on će biti kralj mjesto mene, njega sam odredio za kneza nad Izraelom i Judom."

³⁶ Benaja, sin Jehojadov, dogovori kralju: "Tako neka bude! Tako je volja Gospoda, Boga mojega gospodara i kraja.

³⁷ Kako je bio Gospod s mojim gospodarom i kraljem, tako neka bude i sa Salomonom i neka uzvisi prijestolje njegovo još više nego prijestolje Davida, mojega gospodara i kralja!"

³⁸ I siđoše svećenik Sadok i prorok Natan i Benaja, sin Jehojadov, s Keretejima i Peletejima, dadoše Salomona posaditi na mazgu kralja Davida i odvedoše ga do Gihona.

³⁹ Svećenik Sadok, koji je bio uzeo sa sobom rog s uljem iz šatora, pomaza Salomona. Zatrubiše u trubu, i sav narod povika: "Živio kralj Salomon!"

⁴⁰ Tada pođe sav narod gore za njim. Ljudi su svirali u frule i klicali su tako glasno, da se je sva zemlja razlijegala od vike njihove.

⁴¹ To čuše Adonija i svi uzvanici, što su bili kod njega, kad upravo svršiše gozbu. Kad Joab začu glas trube, upita: "Zašto ta velika vika u gradu?"

⁴² Dok je on još govorio, dođe Jonatan, sin svećenika Abiatara. Adonija reče: "Hodi, ti si čovjek hrabar i nosiš dobru vijest!"

⁴³ A Jonatan odgovori Adoniji: "Naprotiv! Naš gospodar, kralj David, postavio je Salomona za kralja.

⁴⁴ Kralj je s njim poslao svećenika Sadoka i proroka Natana i Benaju, sina Jehojadova, i Kereteje i Peleteje, oni ga dadoše posaditi na mazgu kraljevu,

⁴⁵ I svećenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja, Odatle uz glasno klicanje otidoše gore. Sav je grad uzavreo. To je vika, što ste čuli.

⁴⁶ I Salomon je sjeo na kraljevsko prijestolje.

⁴⁷ I došle su sluge kraljeve da čestitaju našemu gospodaru, kralju Davidu. Rekoše: Tvoj Bog neka učini ime Salomonovo još slavnijim od imena tvojega i prijestolja njegova još uzvišenijim od prijestolja tvojega! Tada se je naklonio kralj na postelji svojoj,

⁴⁸ I usto je ovako kliknuo: "Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Izraelov, koji dade danas, da mogu vidjeti svojim očima, kako Jedan sjedi na prijestolju mojem!"

⁴⁹ Tada se prepadoše svi uzvanici koji su bili kod Adonije. Ustadoše, i svaki ode svojim putem.

⁵⁰ I Adonija se poboja Salomona. Zato ustade, ode i uhvati se za rogove žrtvenika.

⁵¹ Javiše Salomonu: "Adonija se uplašio od kralja Salomona i eno se uhvatio za rogove žrtvenika i moli: "Kralj Salomon mora mi se najprije zakleti, da neće sluge svojega mačem pogubiti."

⁵² Salomon reče: "Ako se pokaže kao pošten čovjek, neće mu dlaka pasti na zemlju. A vidi li se, da čini zlo, poginut će."

⁵³ Nato posla kralj Salomon i dade ga odvesti od žrtvenika. Kad dođe i baci se ničice pred kraljem Salomonom, reče mu Salomon: "Idi u kuću svoju!"

← Glava .

Prva knjiga o kraljevima (Šarić)

Glava 2. →