Prva knjiga ljetopisa (Šarić)/Glava 21.

Izvor: Wikizvor
Prva knjiga ljetopisa (Šarić)


1 Sotona ustade proti Izraelcima i navrati Davida, da broji Izraela.

2 I tako zapovjedi David Joabu i vojskovođama: "Idite, izbrojte sinove Izraelove od Beeršebe do Dana, pa mi javite, da znam broj njihov!"

3 Ali Joab reče: "Gospod neka bi dao, da narod tvoj, koliko ga je sada, bude još što puta toliki A oni su svi, moj gospodaru i kralju, podložni tebi, gospodaru mojemu. Zašto moj gospodar tako što hoće? Zašto da se okrivi Izrael takvim grijehom?"

4 Ali zapovijed kraljeva primora Joaba. I tako se Joab podiže na put i obiđe svega Izraela. Kad se je Joab bio opet vratio u Jerusalem,

5 Priopći Joab Davidu broj popisanoga naroda, i bilo je svega naroda Izraelova milijun i sto tisuća ljudi teško naoružanih, a naroda Judina četiri stotine i sedamdeset tisuća ljudi teško naoružanih.

6 Plemena Levijeva i Benjaminova nije bio s njima izbrojio, jer je mrska bila Joabu zapovijed kraljeva.

7 Kako ta stvar nije bila mila Bogu, zato on udari Izraela.

8 David se je doduše bio pomolio Bogu: "Teško sam se ogriješio, što to učinih. Ali oduzmi slugi svojemu krivnju zlodjela njegovih; jer sam bio posve zaslijepljen!"

9 A Gospod je bio zapovjedio Gadu, vidiocu Davidovu:

10 "Idi i kaži Davidu: Ovako veli Gospod: Troje ti predlažem; izaberi sebi jedno od toga, da ti učinim!"

11 Gad pođe k Davidu i navijesti mu: "Ovako veli Gospod: Biraj sebi

12 Ili tri godine gladi ili tri mjeseca bijega pred svojim neprijateljima, a pritom da te stigne mač neprijatelja tvojih, ili tri dana mač Gospodnji, kuga, u zemlji, a pritom da ubija anđeo Gospodnji po svim krajevima Izraelovim. Sad promisli, što ću odgovoriti onome, koji me je poslao!"

13 David odgovori Gadu: "U muci sam velikoj. Radije ću pasti u ruke Gospodnje, jer je milosrđe njegovo veliko. A u ruke ljudima ne bih htio pasti."

14 Tako pusti Gospod kugu na Izraela, te pomrije Izraela sedamdeset tisuća ljudi.

15 I Bog posla anđela u Jerusalem, da ga uništi, Kad je on ubijao u njemu, pogleda Gospod na njega, i sažali mu se sa zla. Zato zapovjedi anđelu, koji je ubijao: "Dosta je. Povuci natrag ruku svoju!" Anđeo Gospodnji stajao je upravo kod gumna Jebusejina Ornana (Arauna).

16 Kad David podiže oči svoje, vidje anđela Gospodnjega gdje stoji između zemlje i neba, u ruci mu gol mač, što je bio ispružen proti Jerusalemu. Tada padoše David i starješine ničice na svoje lice, obučeni u kostrijet,

17 I David se pomoli Bogu: "Ja sam, koji je zapovjedio brojenje naroda. Ja sam, koji je sagriješio i zlo učinio. A ove, ovce, Što su učinile? Pa okreni, Gospode, Bože moj, ruku svoju na mene i na obitelj moju, ali ne na svoj narod ovim pomorom!"

18 Tada zapovjedi anđeo Gospodnji Gadu da kaže Davidu, neka bi David izašao gore, da načini žrtvenik Gospodu na gumnu Jebusejina Ornana (Arauna).

19 David izađe na zapovijed Gadovu, koju mu je ovaj bio upravio u ime Gospodnje.

20 I Ornan, kad se je okrenuo, vidje anđela. I on se skrije, on i njegova četiri sina. Ornan je upravo vršio pšenicu.

21 David pođe dakle k Ornanu. Kad je Ornan pogledao i kralja vidio, izađe iz gumna i pokloni se pred Davidom licem do zemlje.

22 David reče Ornanu: "Daj mi to gumno, da načinim na njemu žrtvenik Gospodu! Za novce koliko vrijedi daj mi ga, da se pomor ukloni od naroda!"

23 Ornan odgovori Davidu: "Uzmi ga sebi! Moj gospodar i kralj neka čini, što mu je drago! Evo, dajem ti i volove za žrtve paljenice i vršeće saone za drva i pšenicu za prinos. Sve ti to darujem."

24 A kralj David reče Ornanu: "Ne! Ja ću to samo kupiti za novce što vrijedi, jer neću to, što je tvoje, da prinesem Gospodu ni da prinesem žrtve paljenice poklonjene."

25 I dade David Ornanu za ono mjesto šest stotina šekela zlata.

26 David načini tamo Gospodu žrtvenik i prinese žrtve paljenice i žrtve mirotvorne. Kad je prizvao Gospoda, odgovori mu on ognjem, što ga spusti s neba na žrtvenik za žrtve paljenice.

27 A anđelu zapovjedi Gospod, da zatakne opet mač svoj u korice.

28 Kad je onda David vidio, da ga je Gospod uslišio na gumnu Jebusejina Ornana (Arauna), prinese ondje žrtve.

29 Šator Gospodnji, što ga je bio Mojsije načinio u pustinji, i žrtvenik za žrtve paljenice bili su u ono vrijeme na visini u Gibeonu.

30 A David se ne usudi više ići tamo k njemu, da časti Boga, jer se je bio uplašio od mača anđela Gospodnjega.


Prva knjiga ljetopisa (Šarić)