Prijeđi na sadržaj

Prva knjiga ljetopisa (Šarić)/Glava 16.

Izvor: Wikizvor
Prva knjiga ljetopisa (Šarić)


1 Izakako su bili unijeli kovčeg Božji i namjestili ga u šatoru, što ga je bio David podigao za njega, prinesoše pred Bogom žrtve paljenice i žrtve mirotvorne.

2 Kad prinese David žrtve paljenice i žrtve mirotvorne, blagoslovi narod u ime Gospoda

3 I razdijeli svima Izraelcima, ljudima i ženama, svakome po jedan kruh, po komad mesa i kolač od grožđa.

4 Potom postavi neke Levite, da služe kod kovčega Gospodnjega. Oni su morali prinositi Gospodu, Bogu Izraelovu, hvalu, čast i slavu:

5 Asaf kao poglavar i Zaharija kao drugi u redu za njim, onda Jeiel, Šemiramot, Jehiel, Matitja, Eliab, Benaja, Obed-Edom i Jeiel sa svojim glazbalima, harfama i citrama, Asaf je imao udarati u cimbale,

6 Svećenici Benaja i Jahaziel jednako trubiti u trube pred kovčegom zavjeta Božjega.

7 Tada prvi put naredi David, da Asaf i braća njegova hvale Gospoda:

8 "Hvalite Gospoda! Zazivajte ime njegovo! Javljajte narodima djela njegova!

9 Pjevajte mu! Svirajte mu! Sva čudesa njegova navješćujte!

10 Hvalite se svetim imenom njegovim! Neka se veseli srce onih, koji traže Gospoda!

11 Tražite Gospoda i slavu njegovu! Tražite lice njegovo vazda!

12 Spominjite se čudesa njegovih, koja je učinio, znakova njegovih, sudova usta njegovih!

13 Ti, Izraela, sluge njegova, rode, vi, Jakova odabranika njegova, sinovi!

14 On, Gospod, nama je Bog! U sav svijet idu sudovi njegovi.

15 Zavjeta svojega vječno se on spominje, riječi, koju je dao za tisuću koljena,

16 Zavjeta, što ga je sklopio s Abrahamom, i zakletve svoje Izaku.

17 To je postavio Jakovu za zakon, za vječni zavjet Izraelu,

18 Ovako govoreći: Kanaan ću dati tebi kao uže baštinsko vaše!

19 Tada ste još bili maleni brojem, samo vas malo i stranci u njem.

20 Još ste išli od naroda do naroda, od jednoga kraljevstva do drugoga.

21 Ali on ne dade, da im se naudi. Radi njih uputi kraljeve:

22 Ne dirajte u pomazanike moje, prorocima mojim ne učinite ništa na žao!

23 Pjevajte tako Gospodu, sve zemlje! Iz dan u dan navješćujete spasenje njegovo!

24 Navješćujte narodima slavu njegovu, svakome puku čudesa njegova!

25 Jer je velik Gospod i veoma dostojan hvale, strahovit iznad svih bogova.

26 Jer su svi bogovi u naroda idoli, a Gospod je stvorio nebesa,

27 Slava je i veličanstvo pred njim, sila i radost u svetištu njegovu.

28 I dajte Gospodu, plemena naroda, dajte Gospodu slavu i čast!

29 Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu! Prinosite dare, dolazite pred lice njegovo! Poklonite se Gospodu u svetome nakitu!

30 Neka strepi pred njim sav svijet! Čvrsto stoji nadzemaljski svijet - ne pomjesti se nikad!

31 Nebo se veseli, zemlja se raduje. Navijestite narodima: Gospod je kralj!

32 More buči i što je u njemu, skače polje i što je na njemu.

33 I tada se obraduje drveće šumsko pred Gospodom, kad on dolazi da sudi zemlju.

34 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer milost njegova traje dovijeka.

35 Ovako govorite: Pomozi nam, Bože spasenja našega! Skupi nas, spasi nas od naroda! Da mognemo slaviti sveto ime tvoje, da se smijemo hvaliti slavom tvojom.

36 Neka je hvaljen Gospod, Bog Izraelov! Odvijeka dovijeka!" I sav narod reče: "Amen!"! "Hvala neka je Gospodu!

37 Tada ostavi ondje pred kovčegom zavjeta Gospodnjega Asafa i suplemenike njegove, da služe pred kovčegom bez prestanka onako, kako to bude tražio svaki dan.

38 Obed-Edoma i njegovih šezdeset i osam suplemenika i Obed-Edoma, sina Jedutunova, i Hosu postavi vratarima.

39 Svećenika Sadoka i njegove suplemenike, svećenike, namjesti za stan Gospodnji na visini u Gibeonu

40 Oni su imali Gospodu redovito jutrom i večerom prinositi žrtve paljenice na žrtveniku za žrtve paljenice, točno onako, kako stoji napisano u zakonu Gospodnjem, što ga je dao Izraelu.

41 S njima su bili Heman i Jedutun uz ostale, što su bili izabrani i poimence označeni, da prinose Gospodu hvalospjev: Vječno traje milost njegova.

42 Oni, Heman i Jedutun, čuvali su trube i cimbale za glazbenike i glazbala za pjesme Božje. Sinovi Jedutunovi vršili su službu vratarsku.

43 Potom se svi vratiše kući. A David ode da pozdravi obitelj svoju.


Prva knjiga ljetopisa (Šarić)