Prva Samuelova knjiga (Šarić)/Glava 4.
← Glava 3.
|
Prva Samuelova knjiga (Šarić) |
Glava 5. →
|
1 I vrijedila je riječ Samuelova u svemu Izraelu. Tada izađoše sinovi Izraelovi u boj proti Filistejima i utaboriše se kod Eben-Ezera, a Filisteji su imali svoj tabor kod Afeka.
2 Filisteji se postaviše proti sinovima Izraelovim. Boj se odulji. Napokon razbiše Filisteji sinove Izraelove. Ovih izginu na bojnom polju oko četiri tisuće ljudi.
3 Kad se vojska vrati u tabor, upitaše starješine sinova Izraelovih: "Zašto dopusti Gospod, da nas Filisteji poraze danas? Mi ćemo kovčeg zavjeta Gospodnjega donijeti k sebi iz Šila. Kad dođe u sredinu našu, on će nas izbaviti iz ruke neprijatelja naših."
4 Dakle narod posla u Šilo, i donesoše odanle kovčeg zavjeta Gospoda nad vojskama, koji vlada nad kerubinima. Obadva sina Elijeva, Hofni i Finehas, pratila su kovčeg zavjeta Božjega.
5 Kad stiže kovčeg zavjeta Gospodnjega u tabor; podiže sav Izrael takvu viku radosnu, da je zatutnjila zemlja.
6 Filisteji čuše glasno radovanje i rekoše: "Što znači ta glasna vika radosna u taboru izraelskom?" Saznadoše, da je došao kovčeg Gospodnji u tabor.
7 I uplašiše se Filisteji i rekoše: "Bog je došao u tabor." I vikali su:
8 "Jao nama! Tko će nas izbaviti iz ruke toga moćnoga božanstva? To je isti Bog, koji je udarao Egipćane svakojakim mukama u pustinji.
9 Dignite se i pokažite se kao ljudi, o Filisteji! Inače morat ćete služiti Hebrejima, kao što su oni služili vama! Budite ljudi i borite se!"
10 I borili su se Filisteji, i Izraelci su bili potučeni. Pobjegoše svaki u svoju postojbinu. Poraz je bio vrlo težak. Od Izraelaca palo je trideset tisuća ljudi pješaka.
11 I kovčeg Božji bio je otet, i obadva sina Elijeva, Hofni i Finehas padoše.
12 Jedan čovjek iz Benjamina pobježe sa bojnoga polja i dođe još isti dan u Šilo razdrtih haljina i sa zemljom na glavi.
13 I kad dođe, sjedio je Eli pun iščekivanja na stolici pokraj vrata; jer je srce njegovo bilo u strahu za kovčeg Božji. Kad dođe taj čovjek i gradu donese glase, stade vika svega grada.
14 Eli čuvši tu glasnu viku upita: "Sto znači ta vreva?" Čovjek brže dotrča i javi Eliju.
15 Eliju je bilo devedeset i osam godina, i oči su njegove bile oslijepile, tako da više nije mogao ništa vidjeti.
16 Čovjek reče Eliju: "Dolazim s bojnoga polja. Danas sam utekao iz boja." On upita: "Kako je bilo, sine moj?"
17 Glasnik reče: "Pobjegoše Izraelci pred Filistejima. Vojska je teško poražena i tvoja obadva sina Hofni i Finehas padoše, i kovčeg je Božji otet."
18 Kad spomenu kovčeg Božji, pade on sa stolice pokraj vrata nauznak, slomi vrat i umrije; jer je bio star i čovjek težak. Četrdeset godina bio je sudac Izraelu.
19 Snaha njegova, žena Finehasova, bila je trudna i blizu da rodi. Kada doču glas, da je kovčeg Božji otet i da joj je umro svekar i muž, pade na tlo i porodi. Najedanput joj naime dođoše bolovi.
20 Kad je umirala, rekoše žene, što su stajale uz nju: "Budi utješena, rodila si sina!" Ali ona ne odgovori ništa i nije marila za to.
21 Dječaku nadjenu ime Ikabod rekavši: "Ode slava Izraelova!" Jer je otet kovčeg Božji i mojega svekra i muža više nema.
22 Zato reče: "Otišla je slava od Izraela" jer je otet Kovčeg Božji.
← Glava 3.
|
Prva Samuelova knjiga (Šarić) |
Glava 5. →
|