Prva Samuelova knjiga (Šarić)/Glava 25.
| Prva Samuelova knjiga (Šarić) |
1 Uto umrije Samuel. Sav Izrael skupi se i održa mu tugovanje. Pokopaše ga kod kuće njegove u Rami. Jednoga dana ustade David i siđe u pustinju.
2 U Maonu živio je čovjek, koji je svoje imanje imao u Karmelu. Čovjek je bio vrlo bogat. Posjedovao je tri tisuće ovaca i tisuću koza. On je upravo bio u Karmelu zaposlen striženjem ovaca.
3 Čovjek se je zvao Nabal, njegova žena Abigaila žena je bila mudra i vrlo lijepa, a čovjek surov i opak, pravi Kalebovac.
4 I kad David u pustinji doznade, da Nabal striže svoje ovce,
5 Posla on tamo deset ljudi. David je dao ljudima ovaj nalog: "Idite u Karmel, pođite k Nabalu, pozdravite ga od mene,
6 I uz pozdrav recite: "Mir tebi, mir kući tvojoj i mir svemu, što posjeduješ!
7 Čuo sam eto, da imaš striženje ovaca. Pastiri su se tvoji zadržavali među nama. Nijesmo im nikada ništa učinili nažao. Nikada im nije ništa nestalo, dokle su god bili u Karmelu.
8 Pitaj samo sluge svoje, oni ti mogu to potvrditi. Zato budi dobar ovim ljudima! Dolazimo u svečan dan. Daj dakle slugama svojim i svojemu sinu Davidu, što ti dođe do ruke!"
9 Kad dođoše ljudi Davidovi, rekoše Nabalu sve to u ime Davidovo. Onda su čekali.
10 A Nabal odgovori ljudima Davidovim: "Tko je David? Tko je sin Jesejev? Danas ima dosta sluga, što bježe od svojih gospodara.
11 Zar da uzmem kruh svoj, vodu svoju i stoku svoju, što sam je zaklao za svoje strigače i da to dadnem ljudima, za koje ni ne znam, odakle su došli?"
12 Ljudi Davidovi zaputiše natrag i vratiše se kući. Kad dođoše Davidu, javiše mu sav slučaj.
13 Odmah zapovjedi David svojim ljudima: "Svaki neka pripaše svoj mač!" Svaki pripasa svoj mač; i David pripasa svoj mač. Onda izađoše pod vodstvom Davidovim, jedno četiri stotine ljudi; dvjesta ostaše kod prtljaga.
14 Međutim jedan od sluga dojavi ženi Nabalovoj, Abigaili: "Upravo je David iz pustinje poslao glasnike, da pozdrave gospodara našega; a on ih otjera.
15 A ti su nam ljudi bili vrlo dobri. Nikada nam nijesu ništa našao učinili. Nikada nam nije ništa nestalo, dokle smo god išli u njihovoj blizini, kad smo bili na polju.
16 Bili su dakle zid oko nas danju i noću, dokle smo god čuvali ovce u njihovoj blizini.
17 Pa promisli i vidi, što ćeš učiniti; jer je gotovo zlo gospodaru našemu i cijeloj kući njegovoj. On je sam odveć opak, da bi se moglo s njim govoriti."
18 Brze uze Abigaila dvjesta kruhova, dvije mješine vina, pet ovaca zgotovljenih, pet mjerica pržena žita, sto grozdova osušenih i dvjesta gruda suhih smokava, natovari sve na magarce,
19 I zapovjedi slugama svojim, a da nije ništa rekla svojemu mužu Nabalu: "Hajdete naprijed; ja ću odmah doći za vama!"
20 Kad je ispod gore jahala na magarcu, dođe joj upravo u susret David sa svojim ljudima. Tako se ona susrete s njima.
21 A David je mislio: "Zaludu sam tome čovjeku čuvao u pustinji sav posjed njegov. Nikada mu ništa nije nestalo od svega imanja njegova. Sad on vraća zlo za dobro.
22 To i to neka Bog učini neprijateljima Davidovim, ako mu od svega, što ima, ostavim do zore išta muško!"
23 Kad Abigaila ugleda Davida, siđe brže s magarca, baci se pred Davida ničice na svoje lice i pokloni se duboko.
24 Tada mu pade k nogama i povika: "Uzimam na sebe tu krivnju zlodjela, gospodaru moj! Daj, molim, da pred tobom govori sluškinja tvoja! Poslušaj riječi sluškinje svoje!
25 Gospodaru moj, ne gledaj ništa na toga opakog čovjeka, Nabala; jer što kaže ime njegovo, to je on: Luđak se zove, i on je pun ludosti. Ja, sluškinja tvoja, nijesam vidjela ljudi, što si ih poslao, gospodaru moj!
26 Zato sada, gospodaru moj, tako živ bio Gospod i tako živ bio ti: Gospod te je od toga očuvao, da ideš na krv i da samovoljno pribaviš sebi pravdu. Neka kao Nabalu bude onima, koji su tebi neprijatelji i proti tebi, gospodaru moj, zlo misle!
27 A ovaj dar, što ti ga je sluškinja tvoja sa sobom donijela, gospodaru moj, određen je za ljude, koji te, gospodaru moj, prate na putovima tvojim.
28 Oprosti sluškinji svojoj prestupak njezin! Gospod će tebi, Gospodaru moj, utemeljiti kuću, što ima opstanak, jer ti, gospodaru moj, vojuješ bojeve Gospodnje. Pa neka se na tebi ne nađe nikakva nepravda, doklegod živiš!
29 Ako se tko digne da te progoni i da ti radi o glavi, to neka tvoj život, gospodaru moj, netaknut bude očuvan u svežnju života kod Gospoda, Boga tvojega! A život neprijatelja tvojih neka on baci kao iz praćke!
30 Kad onda Gospod tebi, gospodaru mojemu, dadne svako dobro, što ga je obećao, i postavi te knezom nad Izraelom,
31 Tada neće tebi, gospodaru moj, biti spoticanja ni grižnje savjesti, da si prolio krv ni za što i da si samovoljno sebi, gospodaru moj, pribavio pravdu. Kad onda Gospod tebi, gospodaru moj, udijeli sreću, tada se spomeni i sluškinje svoje!"
32 David reče Abigaili: "Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov, koji te sada posla meni u susret!
33 Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i neka si blagoslovljena sama ti, koja me odvrati sada od toga, da ne idem na krv i da samovoljno ne pribavim sebi pravdu!
34 Jer tako živ bio Gospod, Bog Izraelov, koji me očuvao od toga, da ti učinim zlo: Da mi nijesi brže izašla u susret, ne bi ostalo Nabalu do zore ništa muško!"
35 Nato primi David iz ruke njezine, što mu je bila sa sobom donijela, i reče joj: "Vrati se u miru kući natrag! Eto, poslušah te i pogledah na te."
36 Kad se Abigaila vrati kući k Nabalu, imao je on upravo gozbu u svojoj kući, pravu kraljevsku gozbu. Nabal je bio u najboljem raspoloženju i već vrlo pijan. Zato mu ona ne pripovjedi ništa do jutra.
37 A ujutro, kad se je Nabal bio otrijeznio, priopći mu žena njegova, što se je dogodilo. Tada mu obamrije srce u tijelu, i on postade kao kamen.
38 Iza jedno deset dana udari Gospod Nabala, te umrije.
39 Kad doču David, da je Nabal mrtav, povika: "Neka je blagoslovljen Gospod, koji osveti pogrdu nanesenu mi od Nabala i mene, slugu svojega, zadrža oda zla! Gospod pusti, da zloća Nabalova padne natrag na njega samoga," Jednoga dana posla David i poruči Abigaili, da će je uzeti za ženu.
40 Ljudi Davidovi dođoše k Abigaili u Karmel i rekoše joj: "David nas šalje k tebi; on bi te htio uzeti za ženu."
41 Tada ustade ona, pokloni se licem do zemlje i reče: "Sluškinja tvoja spremna je rado da bude ropkinja tvoja i da pere noge slugama Gospodara svojega."
42 Potom brže ustade Abigaila i sjede na magarca, Pet djevojaka njezinih pratilo ju. Tako pođe ona za glasnicima Davidovim i postade mu žena.
43 Iz Jezreela dovede sebi David Ahinoamu. Tako postadoše obadvije njegove žene.
44 Saul je bio međutim svoju kćer Mikalu, ženu Davidovu, dao Paltiju, sinu Laišovu iz Galima.
| Prva Samuelova knjiga (Šarić) |