Prva Samuelova knjiga (Šarić)/Glava 23.
| Prva Samuelova knjiga (Šarić) |
1 Javiše Davidu: Filisteji opsjedaju Keilu i haraju gumna."
2 David upita Gospoda: Trebam li ići i udariti na te Filisteje?" Gospod odgovori Davidu: "Idi, pobij Filisteje i izbavi Keilu!"
3 A ljudi Davidovi rekoše njemu: "Evo, nas je ovdje u Judi već velik strah, pa kako da još idemo u Keilu proti vojsci filistejskoj?"
4 David upita Gospoda još jedanput, i Gospod mu odgovori: "Ustani i idi u Keilu, jer ću predati Filisteje u tvoju ruku!"
5 Nato otide David sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filisteje, otjera im stoku i pobi ih ljuto. Tako izbavi David stanovnike u Keili.
6 Kad Abiatar, sin Ahimelekov, pobježe k Davidu u Keilu, bio je sa sobom donio oplećak.
7 Kad javiše Saulu, da je David otišao u Keilu, pomisli Saul: "Bog mi ga je izručio u ruke; jer je sam zatvorio otišavši u grad, koji ima vrata i prijevornice."
8 Stoga Saul podiže sav narod na vojsku, da ide na Keilu i zatvori Davida i ljude njegove.
9 Kad David doznade, da mu Saul kuje zlo, zamoli svećenika Abiatara: "Donesi oplećak ovamo!"
10 Tada reče David: "Gospode, Bože Izraelov! Doznao je sluga tvoj, da Saul namjerava poći u Keilu, da uništi grad radi mene.
11 Hoće li me stanovnici Keile izručiti njemu? Hoće li doći Saul, kao što je čuo sluga tvoj? Gospode, Bože Izraelov, objavi to slugi svojemu!" Gospod odgovori: "Doći će."
12 David zapita dalje: "Hoće li stanovnici Keile mene i moje ljude izručiti Saulu?" Gospod odgovori: "Oni će vas izručiti."
13 Tada se David podiže sa svojim ljudima, oko šest stotina ljudi. Oni ostaviše Keilu i četovaše ovamo i tamo. Kad Saulu javiše, da je David umakao iz Keile, tada on ne htjede da ide.
14 David se je zadržavao u pustinji na gorskim visinama, osobito je boravio na gori u pustinji Zifu. Saul ga je čitavo vrijeme tražio, ali ne dade Bog da on pane u njegove ruke.
15 Znao je David, da je Saul bio izašao, da mu radi o glavi. Dok se je David nalazio u šumi u pustinji Zifu,
16 Podiže se Saulov sin Jonatan, ode k Davidu u šumu i ohrabri ga u Bogu
17 Rekavši mu: "Ne boj se, jer te neće pogoditi ruka mojega oca Saula, nego ćeš ti postati kralj nad Izraelom, a ja ću biti drugi za tobom. I moj otac Saul zna to."
18 Tada sklopiše obadvojica savez pred Gospodom. David osta u šumi, a Jonatan se vrati kući.
19 Jednoga dana dođoše Zifeji k Saulu u Gibeu i javiše: "David se krije kod nas na gorskim visinama kod šumi, na brdu Hakili, što leži južno od pustinje.
20 Pa dođi, kralju, kad ti bude volja i naše će onda biti, da ga predamo u ruke kralju."
21 Saul odgovori: "Gospod neka vas blagoslovi, što me požaliste!
22 Idite sada, pripazite još točnije i brižno istražite mjesto njegova boravka! Tko ga je ondje vidio? Jer mi rekoše, da je vrlo lukav.
23 Istražite točno sva skrovišta, u kojima se krije! Onda mi se svakako vratite! Ja ću tada poći s vama, i ako još bude u zemlji, pronaći ću ga među svima tisućama Judinim."
24 Tada ustadoše i otidoše u Zif prije Saula. David se je nalazio tada sa svojim ljudima u pustinji Maonu, u ravnici južno od pustinje.
25 I Saul izađe sa svojim ljudima da ga traži. Čim to javiše Davidu, otide on u Selu, što leži u pustinji Maonu. Kad to saznade Saul, otide za Davidom u pustinju Maon.
26 Saul je išao jednom stranom planine, David sa svojim ljudima drugom stranom. David je htio da umakne Saulu, a Saul je sa svojim ljudima bio upravo spreman da opkoli Davida i njegove ljude i da ih pohvata.
27 Tada stiže glasnik Saulu i javi: "Dođi brže! Filisteji navališe na zemlju."
28 Nato Saul oduštade od proganjanja Davida i ode proti Filistejima. Zato se prozva ono mjesto "Hridina rastave".
| Prva Samuelova knjiga (Šarić) |