Prva Samuelova knjiga (Šarić)/Glava 2.

¹ Ana izreče ovu molitvu: "Obraduj se srce moje u Gospodu, odveć je velika sreća moja u Gospodu. Sad mogu usta svoja otvoriti pred neprijateljima svojim; jer se smijem radovati radi pomoći tvoje.

² Nitko nije tako uzvišen kao Gospod; jer nema nijednoga osim tebe. Kao naš Bog nije nitko drugi bog!

³ Ne govorite toliko riječi oholih! U vašim ustima neka zamre svaka riječ drzovita, jer Gospod je Bog sveznajući, i on mjeri sva djela ljudska.

⁴ Slomit će se luk jakih, a slabi će se ogrnuti snagom.

⁵ Moraju siti u najam ići za kruh, a tko je gladovao, ima sad previše. Sedmero djece imat će, koja je bila neplodna, a koja je imala djece, izdisat će od bola.

⁶ Gospod je, koji ubija i opet oživljava, koji vodi u carstvo mrtvih i opet izvodi.

⁷ Gospod osiromaši i obogati, ponizi i uzvisi.

⁸ Iz praha podiže slaboga i iz buništa izvlači ubogoga, posadi ih uz knezove, određuje im časna mjesta, jer su stupovi svijeta Gospodnji, na njih je on postavio nadzemaljski svijet.

⁹ Korake svojih pobožnih čuva on dobro, a opaki izginu u mraku; jer svojom snagom ne dolazi čovjek do pobjede.

¹⁰ Gospod će ga satrti, tko mu se protivi, s neba će zagrmjeti gromom. Krajevima zemlje sudit će Gospod, kralju svojemu dat će snagu, uzvisit će moć pomazaniku svojemu."

¹¹ Elkana se vrati natrag u Ramu kući svojoj. Dječak je služio Gospodu pod nadzorom svećenika Elija.

¹² Sinovi Elijevi bili su nevaljali, i nijesu marili ni za Gospoda,

¹³ Ni za propise zakonske svećenika prema narodu, kadgod je naime tko prinosio žrtvu, došao bi sluga svećenikov, dok se kuhalo meso, s viljuškom trokrakom u ruci,

¹⁴ I zabadao bi njom u kotao ili lonac, u tavu ili zdjelu. Sve, što bi se nabolo na viljušku, uzimao je svećenik za se. Tako su činili svima Izraelcima, što su dolazili u Šilo.

¹⁵ Pa i prije nego bi se zapalilo salo, pojavio bi se sluga svećenikov i rekao bi čovjeku, koji je prinosio žrtvu: "Daj ovamo mesa, da ispečem svećeniku! On od tebe neće da ima mesa kuhana, nego sirovo."

¹⁶ A ako bi mu čovjek odvratio: "Ali prije mora se zapaliti salo. Onda možeš uzeti sebi Što ti je volja", on bi odgovorio: "Ne, nego daj odmah, inače uzet ću silom!"

¹⁷ Tako je bio grijeh tih mladih ljudi veoma težak pred Gospodom; jer ti ljudi nijesu marili za žrtvu Gospodnju.

¹⁸ Dječak Samuel, ogrnut oplećkom lanenim, služio je pred Gospodom.

¹⁹ Mati njegova načini mu mali plašt i donese mu ga, i tako je činila svake godine, kad bi dolazila s mužem svojim da prinese žrtvu godišnju.

²⁰ Tada bi Eli blagoslovio Elkanu i ženu njegovu riječima: "Neka ti Gospod daruje djece od te žene na mjesto ovoga, kojega je Gospod odabrao sebi!" Nato bi se vratili kući.

²¹ I Gospod pohodi Anu. Ona zatrudnje i rodi još tri sina i dvije kćeri. A mladi je Samuel rastao u svetištu Gospodnjem.

²² Eli je bio veoma star. Kad je čuo, što su sve činili sinovi njegovi svemu Izraelu, i da su se provodili sa ženama, što su služile na ulazu u šator svjedočanstva,

²³ Reče im: "Zašto to radite, da čujem od svih ljudi ovdje sramote vaše?

²⁴ Nemojte, sinovi moji, nije dobro što čujem, i što narod Gospodnji širi o vama!

²⁵ Kad čovjek sagriješi čovjeku, onda odlučuje Bog kao sudac nad njim. Ali ako sagriješi čovjek proti Gospodu, tko može onda istupiti kao sudac za njega?" Ali oni ne poslušaše riječ oca svojega; jer je Gospod bio odlučio da ih ubije.

²⁶ A mladi Samuel rastao je i bio je u milosti kod Gospoda i kod ljudi.

²⁷ Jednoga dana dođe čovjek Božji k Eliju i reče mu: "Ovako veli Gospod: Ja se objavih obitelji oca tvojega, kad je još služila u Egiptu kući faraonovoj,

²⁸ I izabrah je između svih plemena Izraelovih sebi za svećenike, koji bi imali uzlaziti k žrtveniku mojemu, kad paliti i oplećak u svetištu mojem nositi. Ja predadoh kući oca tvojega sve žrtve ognjene sinova Izraelovih.

²⁹ Zašto gazite moje žrtve i prinose, što sam ih naredio u prebivalištu mojemu? Zašto paziš sinove svoje većma nego mene, da se gojite najboljim komadima svih žrtvenih prinosa mojega naroda Izraela?

³⁰ Zato kaže Gospod, Bog Izraelov: Rekao sam doista: Kuća tvoja i kuća oca tvojega imaju uvijek vršiti službu u svetištu mojemu. Ali sada, govori Gospod, neka je to daleko od mene, jer tko mene časti, toga častim ja. A tko mene prezire, taj ima pasti u sramotu.

³¹ Eto, doći će vrijeme, kad ću tebe i kuću oca tvojega poniziti, tako da u tvojoj obitelji neće više biti čovjeka ugledna.

³² Tada ćeš u strahu gledati na svakoga, koji čini dobro Izraelu. Nikada više neće biti u kući tvojoj čovjeka ugledna.

³³ Ako jednoga ili drugoga ne istrijebim iz službe na žrtveniku mojemu, to će biti samo zato, da okapaju njegove oči i da se izjede njegovo srce. Sav podmladak kuće tvoje ima umrijeti u dubokom poniženju.

³⁴ Ovo neka je znak, što će doći na obadva sina tvoja, na Hofnija i Finehasa: u jedan dan umrijet će obojica.

³⁵ A ja ću podignuti sebi svećenika vjerna, koji će raditi po mojoj želji i volji Njemu ću sazidati kuću tvrdu, da uvijek hodi preda mnom kao moj pomazanik.

³⁶ Tko tada još ostane od kuće tvoje, doći će i bacit će se ničice pred njim, da isprosi koji novac ili komad kruha, i reći će: Primi me u kakvu službu svećeničku, da imam komad kruha!"

← Glava 1.

Prva Samuelova knjiga (Šarić)

Glava 3. →