Proleter/Ožujak 1929. - Broj 1

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Proleter —  Ožujak 1929. - Broj 1 Srpanj 1929. - Broj 4


PROLETERI SVIH ZEMALJA UJEDINITE SE!

PROLETER

CENTRALNI ORGAN KOMUNISTIČKE PARTIJE JUGOSLAVIJE /SEKCIJE KOM. INTERNACIONALE

God.I.
Mart 1929,
Broj 1,

Vojno fašistička diktatura i naši zadatci (str.1-3)[uredi]

Rezultatom desetogodišnje nasilničke vladavine velikosrpske buržoazije, vladavine neograničene pljačke i nasilja nad radnim narodom i ugnjetenim nacijama Jugoslavije, jeste proklamovanje apsolutne diktature udružene krupne srbijanske , hrvatske i slovenačke buržoazije i veleposjednika pod vodstvom velikosrpskog kralja Aleksandra i bjelorukačke vojne organizacije, koja se pokazuje kao najvjerniji i najdosljedniji zaštitnik velikosrpstva i hegemonije.

U zaoštrenoj borbi radništva, seljaštva i ugnjetenih naroda protiv hegemonije, a za samoodredjenje naroda samovlasne metode upravljanja pokazale su se kao nedovoljne za temeljno i trajno osiguranje velikosrpske vladavine nasilja i eksploatacije s jedne strane i kao nesiguran agent zapadnoevropskih imperijalista u jedinstvenom antisovjetskom bloku kojim englesko francuski imperijalisti hoće da zaokruže Sovj. Rusiju. Potreban je bio režim grubih represalija, koji će držati sva prava gradjana pod grubom žandarskom čizmom i time privremeno odgoditi smrt hegemoniji i monarhiji u Jugoslaviji. Zato su uništeni i posljednji ostatci lažne buržoaske demokracije, parlamentarizma "narodnih" samouprava. Zato se tako zvjerski progoni radnička klasa i zato su uništene njene klasne organizacije. Kralj, krupni kapitalisti i veleposjednici sviju nacija danas istupaju jedinstvenim frontom protiv opravdanih zahtjeva radnih naroda. Razumije se, da drukčije nije moglo biti, jer uvođenje otvorene vojne diktature označava nemilosrdnu i grubu eksploataciju radničke klasa i seljaštva i još pooštrenije nacionalno ugnjetavanje potlačenih naroda. Ovo je otvorena objava gradjanskog rata proletarijatu, seljaštvu i ugnjetenim narodima Jugoslavije od strane velikosrpske buržoazije i njene monarhije.

Nesumnjivo, da je monarhija sistematski i temeljito pripremala ovu diktaturu uz usrdnu pomoć Engleske i Francuske, kojima je potrebna jaka i jedinstvena Jugoslavija, pretvorena u žandara na jugoistoku Evrope. Tražiti od zapadnoevropskih imperijalista pomoć i zalaganje djetinska je naivnost, jer je današnji režim samo produkat politike interesa francusko engleske antante. Tako da bi današnji režim u glavnom imao da obavi čitavi niz zadaća koje mu se nameću od strane zapadnih imperijalista, i koje su posljednji pokušaji monarhije da se izvuće iz teške privredne i državne krize. Zato je bilo potrebno, prije svega, u krvi ugušiti svaki otpor proletarijata kao najogorčenijeg neprijatelja današnje diktature i monarhije, kako bi putem neograničenog terora i nasilja održali vlast srbijanske hegemonije, a pojačanom pljačkom i eksploatacijom nesrpskih nacija obezbijedili ekonomsku prevlast srbijanskih kapitalista. Istovremeno pokušavajući da putem korupcije, potkupljivanja i fašizacije prošire svoju socijalnu bazu i u prečanskim krajevima a ciljem unošenja rasula i demoralizacije u redove ugnjetenih nacija. Svevlasni gospodar jugoslavenskog roblja Aleksandar I. sa bankarskom generalskom vladom, pomoću policije i žandarmerije, sile, bajuneta i pendreka srbizira i stvara "opšte" jugoslavenski duh od ugnjetenih nacija Jugoslavije, a sve na osnovi čuvenog zakona o zaštiti dinastije i krvave monarhije. Sve se ovo provodi u vremenu kada čitave pokrajne "dragog" naroda umiru od gladi, kao što su slučajevi Like, Dalmacije, Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Niti jedna vlada, osim vlade radnika i seljaka, ne može i neće zadovoljiti životne interese i zahtjeve radnog seljaštva. Glad, bijeda i neimaština stalni su i nerazdvojni elementi današnjeg sistema vladavine.

Usrdno se priprema likvidacija agrarne reforme u korist veleposjednika. Buržoaske zagr. "Novosti" od 21. februara opširnim člankom zahtijevaju likvidaciju agrarne reforme. "Treba" kažu, "donijeti agrarni zakon i sankcijonisati stanje stanje stvoreno agrarnom reformom, t.j. treba ozakoniti to, što je već provedeno, utvrdivši prethodno feudalcima solidnu otkupnu cijenu za zemlju." Kao što se vidi nova vlada likvidiraće agrarnu reformu, ma da glad i oskudica za zemljom agrarna reforma nije skinula sa dnevnog reda. Dok u Dalmaciji veleposjedi ostaju netaknuti i kolonatski odnosi i dalje dave dalmatinskog seljaka, isto tako kao i odnosi ćivčija u Makedoniji. "Agrarno pitanje postalo je pitanjem revolucije, gdje su seljaci sami provodili agrarnu reformu" pišu zagr. "Novosti", ali današnji vlastodršci sada misle, da je prošla revolucijonarna opasnost i da danas mogu radnom seljaku pritegnuti okove, oduzevši od njega i ono što je borbom dobio u vremenu revolucijonarnog vala 1917 do 1920 god. "Seljaštvo daje drž. budžetu preko 50 % , a drž. budžet vraća seljaku 0,27 %, tako piše velikosrpski "Književni Glasnik" za decembar 1928 god. Kao što se vidi sa našeg seljaka skidaju vlastodržci i posljednju kožu, već su davno nastupili crni dani za našeg poljoprivrednika koji grca u dugovima, bijedi i siromaštvu. "Nema razduženja seljaka, nije ovo boljševička vlada" kaže gen. Pera Živković, naš seljak treba da upamti dobro ove riječi. Dakle, svi opravdani zahtjevi seljaka, tako će i ostati zahtjevima, dok se oni čvrsto ne povežu i udruže sa revolucijonarnom radn. klasom u borbi protiv veleposjednika, krupnih kapitalista, kralja i drugih narodnih gulikoža i lihvara, koji su danas udruženi uzjašili na ledja radnog naroda.

Dok radne mase grcaju u bijedi i oskudici trostruko eksploatisane, dotle vlada otvara širom vrata inostranom kapitalu, rasprodaje narodnu imovinu, traži zajmove za naoružanja, za vojsku i žandarmeriju radi ugušivanja revolucijonarnih i nacijonalnih pokreta i za pripremu rata protiv Sov. Rusije. Od golih, bosih i gladnih seljaka nasilno se utjeruju poreza, dok se krupni finansijeri i rentijeri oslobadjaju svakog poreza na kapital. Predstavnici banaka otvoreno zahtjevaju: "da se u interesu štednje i privlačenja inostranog kapitala oslobodi svakog poreza ulozi u bankama." Konkretno: 1. ukidanje poreza na uloge, 2. oslobodjenje inostranog kapitala od poreza. /"Politika" 1.III.1929./

Mislim da je sada jasno, da vojno kapitalistička vlada sve terete poreza prebacuje na radni narod i sitnu buržoaziju. Inostranim i domaćim ekspoatatorima daje se sve prava i privilegije, dok se radničkoj klasi uskraćuje osnovno pravo borbe za bolje uslove rada i veći komad kruha. Provodi se masovna redukcija za režim nesigurnog činovništva, a ostavljaju se u službi isprobane ubice i neprijatelji naroda iz Wrangelove kontrarevolucijonarne bande.

Kontrarevolucijonarno vodstvo S.D.K. I H.S.S. kao i uvijek i ovog je puta izdalo revolucijonarnu borbu hrvatskih seljaka,, bremzajući tu borbu i šireći u narodu iluzije i nade na "Kralja i narod". Poslije prevrata buržoasko vodstvo zauzelo je stav pasivnog iščekivanja, što je išlo na ruku beogradskim silnicima, dok se jedan dio tih "boraca" potpuno prodao Beogradu.

Najtješnija saradnja sa revolucijonarnim seljaštvom u borbi protiv diktature uz najžešću borbu i razgolićivanje gospodskog vodstva pred širokim masama radnog seljaštva osnovna je zadaća naše partije. Unositi diferencijaciju na selo i pridobijati najodanije i najborbenije elemente za revolucijonarni jedinstveni front za sistematsku mobilizaciju širokih masa seljava i ugnjetenih nacija povezujući njihovu borbu sa borbom radničke klase i pripremom oružanog ustanka protiv ove diktature, a za vlast radnika i seljaka. Naše organizacije ni u kom slučaju nesmiju gubiti iz vida oštru borbu protiv socijal-policajaca, koji se javljaju revnostnim slugama fašističke diktature i čiji oberpop verlikosrpske monarhije Živko Topalović u vremenu kada su stotine radnika brebijani po tamnicama, drži predavanja o kemijskom ratu budućnosti.

Zalog uspješne djelatnosti naše partije jeste živi i energični rad u masama radnika i seljaka, sve snage treba baciti intenzivno i smišljeno na posao u cilju produbljenja i očeličenja proleterske borbe, razvijajući je i vodeći je u pravcu njene revolucijonarne smjelosti i odlučnosti. Nesumnjivo da u ovako složnoj i komplikovanoj situaciji, u kojoj mora naša partija da razvije sa povečanom aktivnošću svoj rad, opažaju se izvjesna desna skretanja. Elementi kojima je uvijek bilo tijesno u redovima partije i koji po svojoj socijalnoj suštini nisu u stanju da usvoje teoriju i taktiku marksizma-lenjinizma, elementi, koji su se javljali uvijek tim kanalom kroz koji se je davila i unosila se sitno buržoaska ideologija u našoj partiji. Iako u začetku, ipak se ova struja ponovno pojavljuje na horizontu naše partijske djelatnosti i zato je partija dužna da ovoj opasnoj likvidatorsko - oportunističkoj pojavi dade dužni otpor. Znaci ovoga se primjećuju u gajenju iluzija u kratkotrajnost i nedugovječnost režima diktature iz čega proistiće taktika pasivnosti, u nevjerovanju u radničko seljačke mase i njihove revolucijonarne sposobnosti - stoga ne raditi u tim masama, u primirenju i prispodobljenju k 6-to januarskom režimu, u neaktivnoj nelegalnoj djelatnosti itd. Sve su ove biljke iz likvidatorsko oportunističkog vrta, koje se odnose ne samo na desna skretanja već i na izvijesna "lijeva" skretanja. Partija mora da pod svaku cijenu iz korijena izčupa ovakvo raspoloženja i da pojačanom borbom za mase pregazi svaku učmalost i pasivnost. Komunistička partija dužna je da razvije svoj rad na svim poljima mobilišući i upravljajući borbom radništva, seljaštva i sitne gradske buržoazije protiv vojne diktature. Potrebno je provjeriti sve kanale i forme konspiracije kao i metode povezivanja i rada u širokim masama grada i sela. Pristupiti sistematskoj organizaciji rada u vojsci, po liniji borbe protiv rata, u selu i radioni i stvaranju naših čelija u vojsci u cilju rušenja i desorganizacije tog osnovnog stuba monarhije i kapitalističke eksploatacije.

Vojno-fašistička diktature otvara pred radnim narodom jedinstvenu perspektivu i to oružani ustanak radnika, seljaka i ugnjetenih nacija. Imajući to u vidu naša partija mora da posveti največu pažnju političkom osvajanju masa, njihovom naoružanju, i tehničkoj pripremi tih masa za borbu i obaranje današnjje monarhije.

Sa pojačanom aktivnošću u mase radnog naroda! Za jedinstveni front radnika, seljaka i ugnjetenih naroda odozdo! Za zemlju radnom seljaštvu! Protiv rata! Za savez sa Sovjetskom Rusijom! Protiv monarhije i vojne diktature! Za diktaturu radnika i seljaka! Za savez slobodnih radničko-seljačkih republika na Balkanu! Za radničko-seljačku vlast!

Osvajajmo mase ! (str.3-4)[uredi]

Unutarnje partijsko pitanje riješeno je na IV. kongresu K.P.J. Ne sa stanovišta interesa jedne ili druge frakcije, ne sa stanovišta davanja dobrih ili loših svjedodžaba jednoj ili drugoj frakciji, nego politički, t.j. Kongres je na pitanje koja je najglavnija i najveća smetnja za brzi i zdrav razvitak partije odgovorio: dugogodišnja razorna djelatnost jednih i drugih frakcijaša. Zato je kongres riješavao unutarnje partijso pitanje sa stanovišta, kako da se najlakše i najbrže i za partiju najbezbolnije ukloni ova osnovna smetnja povezivanja partije s najširijim masama.

Pošto je kongres riješio ovo pitanje, danas je osvajanje masa največa zadaća partije. Bilo bi nepravilno smatrati, da je danas osvajanje masa samo neka obična, tako reći, svakodnevna zadaća partije. Ne, ne može se više reći : pa ako to ne izvršimo danas, izvršićemo sutra. Sve članove i partije i omladine treba da prožme uvjerenje, da je upravo danas, u današnjim uslovima, ova zadaća najaktuelnija tačka. Ako partija propusti današnju situaciju i ne uspije, ne postavi borbeni front radnika i seljaka, trebaće joj cijeli niz godina, da tu zadaću docnije izvrši.

Komunisti nesmiju nikada da pitanje klasne borbe postavljaju apstraktno. I ova našanajvažnija zadaća : osvajanje masa, nesmije se postavljati i razmatrati apstraktno nezavisno od momenta i od situacije u zemlji. Upravo današnja situacija ističe ovu zadaću kao najaktuelniju tačku.

U zemlji se vodi ogorčena borba seljaštva, radničke klase i ugnjetenih naroda protiv hegemonističke srbijanske buržoazije. U toj borbi još uvijek ima veliku ulogu buržoazija ugnjetenih naroda. Savez radnika i seljaka nije još uspostavljen, ma da je jasno, da se ova borba za radni narod može završiti pozitivno jedino u slučaju ako se ona pretvori u oružani ustanak sviju ugnjetenih protiv glavnog neprijatelja - hegemon.srb. buržoazije. Da bi do tog oružanog ustanka došlo, da se on ne bi ograničio samo na nevezane, neorganizovane, nepripremljene seljačke pobune i buntove i da be ta oružana borba mogla da se završi sa bobjedom, potrebno je, da se u toku borbe, postepeno stvara savez radika i seljaka u kome će radička klasa igrati vodeću ulogu. Prvi preduslov za stvaranje tog saveza je osvajanje većine radničke klase na stranu komunizma.

Zato je danas osvajanje masa prvenstveno politička i najaktuelnija od najaktuelnijih zadaća svake part. organizacije. Nemože se reći seljacima i ugnjetenim narodima : čekajte vi sa vašom borbom, dok mi osvojimo većinu radničke klase. Društvena borba se ne razvija po narudžbi : i zato partija upravo u sadašnjem momentu, treba da napne sve svoje snage, da učestvujući najaktivnije u borbi protiv hegemonističke srb. buržoazije raskrinkavajući stvarno izdajničku ulogu hrv. buržoaz. i buržoazije drugih ugnjetenih naroda i razobličavajući demokratske i parlamentarne iluzije u masama - osvaja većinu radničke klase i kamen po kamen izgradi Savez radnika i seljaka. Partija je do sada propustila mnoge zgodne situacije, kada su mase vodile borbu, tako reći : zvale i čekale partij, ali ovaj put partija nesmije, da ovu priliku prospusti i da ne stane na čelo borbe cjelokupnog radnog naroda. U tome će partija uspjeti, ako osvoji većinu radničke klase.

Kako i na koji način treba da se izvrši ova zadaća?

Bilo bi pogrešno ako bi organizacije tražile neki sveopći recept čija bi primjena osigurala osvajanje masa. Takav recept ne postoji. Sva sredstva osvajanja masa moraju se uvijek prilagodjavati lokalnim prilikama i okolnostima.

U prvon redu potrebno je, da sve organizacije , sve ćelije i svaki partijski član shvati aktuelnost zadaće osvajanja masa. Svaki komitet mora, ne čekajući daljnje direktive, da na svojim sjednicama i konferencijama ćelijskih pročelnika, postave na dnevni rred pitanje : koja su preduzeća u dotićnom mjestu u kojima ne postoji naša ćelija i na koji način da se u najvažnijim od tih poduzeća ona osnuje. Treba nastojati u tim preduzećima zaposliti naše članove, povjeriti jednoj ćeliji, najbližoj tome preduzeću, ili grupi članova iz raznih ćelija, da se upoznaju sa nekim radnicima iz dotičmog preduzeća, da sa njima budu često poslije rada, da razgovaraju sa njima, daju im nelegalnu štampu kao i legalnu ako takova postoji, organizuju u sindikate, politički obradjuju, poslje nekog vremena daju nelegalne letake i literaturu, poslje 2 - 3 mjeseca uvedu u partiju i na taj način tamo stvore ćelije.

U prvom redu treba birati preduzeća, koja su sa stanovišta klasne borbe za nas najvažnija : ratna industrija, brodogradilišta i arsenali, željezničke radionice i transport uopće, metalska, rudarska, kemijska, drvarska i tekstilna preduzeća, električne centrale, plinare, vodovod, itd.

Rad u sindikatima treba pojačati : pojačanom nelegalnom djelatnošću u radničkim masama boriti se svim mogućim sredstvima za legalno djelovanje sindikata, primajući zato razne forme i oblike prema uslovima i situaciji. Djelatnost i samoinicijativu svake partiske jedinice i člana treba ustostručiti. Ne treba uvijek čekati na direktive odozgo. Ako tih direktiva mora ćelija sama da produži rad, uvije da traži nove oblasti rada :...... Ako C.K. ili P.S. ne šalju letake, neka ih mjesne organizacije izdaju same. Našu partiju treba tako organizirati da svaka jedinica, svaka ćelija bude u stanju, da u momentu kada to bude potrebno, izdaje samostalne, bez direktiva, i bez pomoći odozgo letake, ćelijske novine, plakate itd.

Nijedan član, K.P.J. i S.K.O. ne smije biti pasivan i ograničiti svoju djelatnost pohadjanjem sjednica i plaćanjem uloga i nelegalne štampe. Svaki pojedinac mora samostalno i po nalogu ćelije da vrši neki masovni rad : da obradjuje simpatizere, da im daje nelegalnu literaturu i dijeli nelegalne letake ne samo medju simpatizerima, nego i medju masama radničkim i da stalno pridobija novo članstvo za partiju.

Nelegalnu djelatnost part. organizacija treba maksimalno pojačati. Što se tiće nelegalnih letaka, listovne literature, napisa na tvorničkim zidovima, ćelijskih novina, što više nelegalnih akcija, demonstracija, letećih zborova pred preduzećima - to je za partiju bolje. Samo na taj način partija će moći silom da prekine lance nelegalnosti i da izvojšti pravo javnog djelovanja. Svako protivljenje ovome radu, svaku otvorenu ili skrivenu sabotažu nelegalne djelatnosti treba žigosati kao najgoru formu oportunizma u našim redovima. Žrtava će bez sumnje mnogo biti. Ali se borba nemože zamisliti bez žrtava. U koliko smi mi kao partija jači, aktivniji, svjesniji svojih zadaća, sposobniji i čvršće organizovaniji u toliko će i tih žrtava biti manje. Žrtava neće biti samo u tom slučaju ako prekrstimo ruke i ako budemo mirno sjedili u ćošku i čekali, da nam se pobjeda na tanjuru donese. A to bi značilo sramno napuštanje borbe.

Zato : na rad ! Osvajajmo mase ! Toj glavnoj zadaći, koju treba ispunjavati na osnovi linije i odluka IV. kongresa K.P.J. treba da podčinimo cjelokupnu našu djelatnost.

= = = = = =

ŠIRI I POTPOMAŽI SVOJ REVOLUCIONARNI LIST "PROLETER"