Prolazim Zrinjevcem dotiče me more.
Čujem kliktaj galeba, žamor golog mnoštva.
Brod upravo pristaje uz kavanu Splendid.
To ja možda more u svom srcu nosim
i ono zove drugo more po uskim ulicama.
Nedjelja je; maestral ore opustjele pločnike
Pale se i gase svjetionici duha.
Radost nesputane misli nalazi mjesta
mrtvima i živima.
Napokon se našla zagubljena stoljeća.
Ribe izgovaraju svetu tišinu.
Pa kad i podivlja more,
ne utapa se smisao.
Nevera je očišćenje
od vječne hrvatske žalosti.
Dotiče me more i ja široko pružam
svoje grane.
Svaki korijen zatreperi
nekim srebrom lista.
Javlja se podne s tornja, plima se
diže do krovova.
Veliki smo milijunski brod
koji ne kani odustati.
