Prkos

← Naslovnica

Prkos autor: Antun Gustav Matoš

Apolon, slušajući skladne zvuke

Takmaca svoga, Marsije plesača,

Nenavidan ko Bog i kivan s bruke

Iz pizme kazni boljega svirača.

O deblo veže umjetnice ruke

Bezazlenoga frigijskoga vrača

I udari ga podmuklo na muke

Lišavajući očiju pjevača.

I rekne smijač: — Zavidniče, Bože,

Tiranstvo tvoje sve na svijetu može:

Pogubiti, pa čak i ljubiti;

No ja što mogu, Bog tek može htjeti

Jer sve da hoće, ne može umrijeti

I kao smrtnik sebe ubiti. —