Objavljeno u pjesničkoj zbirci Osmijesi 1940. Izvor: Vekić, Matija Maša: Sida Košutić - vrsna hrvatska književnica, Zagreb, 2015., str. 112.
Najslađe radosti mladoga života Tebi, Gospodine, dajem, Za najtužnije dane mojih slaboća ponižena se kajem. Kako li malena sva moja su blaga pred pravdom oka Tvoga, od svijeta se praznih dolazi ruku pred neizmjernoga Boga. Ja ničega nemam do dlanova praznih tek sam puka sirota, al moji se dlanovi dižu k Tebi dar da prime života. U blještavom sjajenju Tvojega bivstva ljepota se lije bez mjere, Bože, o daj mi, da ostanem sirota I kraljujem na putu vjere.