Priopćenje Hrvatskog društva znanstvenih i tehničkih prevoditelja povodom deklaracije o t.zv. "zajedničkom jeziku"

<

Potpora HKV-a "Apelu hrvatskim vlastima" autor: Hrvatsko društvo znanstvenih i tehničkih prevoditelja

>

3. travnja 2017.

Priopćenje Hrvatskog društva znanstvenih i tehničkih prevoditelja povodom deklaracije o t.zv. "zajedničkom jeziku"

Sarajevska deklaracija u hrvatskoj je javnosti obilježena kao labuđi pjev propale prošlostoljetne ideje, politike i režima. No, kako u svakom ludilu ima sistema, tako i ova klaunizacija nosi jasnu poruku na koju tek odmahivanje rukom poslovičnih hrvatskih institucija nije prikladan odgovor.

Ima, naime, živućih ljudi koji su na svojoj koži iskusili djelovanje mreže koja tetoši sarajevske deklarante. Kao na primjer, hrvatski prevoditelji. Godine 2012. uoči primitka Hrvatske u EU dvije predstavnice grupacije Zelenih podnijele su prijedlog Europskom parlamentu da se radi štednje Hrvatima uskrati pravo na ravnopravnu uporabu hrvatskog jezika u europskim institucijama, te da Hrvati svoja jezična prava (od kojih novac iz europske blagajne za prijevodne usluge nije na zadnjemu mjestu) bratski podijele sa Srbima i drugima (koji ne bijahu ni u peti EU) – s obrazloženjem da je to ionako jedan jezik. Zelene zastupnice nisu znale o čemu govore, no tekst njihova zahtjeva bio je sročen istovjetno najnovijoj sarajevskoj deklaraciji: nema sumnje da je bio načinjen negdje u „našim“ krajevima. Na to upućuje inače zapadnom čovjeku nesvojstvena drskost i provokativno pravno sljepilo, jer je prijedlog bio formalno i sadržajno protivan svim temeljnim dokumentima, propisima i zakonodavstvu EU! Hrvatski prevoditelji prosvjedovali su Europskom parlamentu i Europskoj komisiji, iznijevši svoje afirmativne argumente, očitovala se hrvatska Vlada, institucije… Dakako, prijedlog je odbačen tobože kao minoran incident, no Mirko i Slavko ostvarili su svoj stvarni cilj: obilježili su metu. Sad uzimaju novi zalet.

U tome im glavno uporište pružio danas već potpuno dezavuirani haaški sud koji je po istom „praktičnom“ obrascu proizveo „BHS jezik“ (bosanski-hrvatski-srpski), što u praksi suda naprosto znači ijekavicom hibridiziran srpski jezik! Jedna od očitih posljedica bila je da su hrvatskim uznicima za praćenje sudskih rasprava bili dodjeljivani srpski prevoditelji – ta sve je to isto, zar ne – čija je profesionalnost i nepristranost u više navrata bila na kušnji. No, zato im nisu dovođena u pitanje beriva koja su primali za taj rad.

Postoje agresivni zagovornici BHS papazjanije u europskim zemljama koji ignoriraju znanost i zakone u svojoj slijepoj političkoj agendi. To je vidljivo u ovlašćivanju kojekakvih BHS sudskih tumača, kojih npr. ima po Austriji i gdje god su za rata doprli balkanski izbjeglice, čiji su prijevodi napisani blago rečeno nehrvatskim jezikom, nerijetko i potpuno pogrešni, osobito u specijaliziranim stručnim tekstovima. Čine štetu hrvatskim prevoditeljima jer im lažnim predstavljanjem uzurpiraju tržišnu poziciju. Koje su implikacije takvog postupanja, neka javnost prosudi iz podatka da je tržište komercijalnih prijevoda u EU teško više od 7 milijardi eura godišnje (za usporedbu, nedavno se mogla čuti procjena ukupne vrijednosti jadranskog ribolova od 200 milijuna eura godišnje).

Poziv sarajevskih deklaranata hrvatskim vlastima da ukinu status i zaštitu hrvatskog jezika, pa valjda i ustavnopravnog poretka i zakonitosti na kojima isti počivaju (!), osim što je infantilan bezobrazluk ujedno je poziv na oduzimanje kruha tisućama Hrvata koji žive od hrvatskog jezika a ne od “našega jezika”: prevoditeljima, lektorima, studentima, profesorima, slušateljima, gledateljima i čitateljima te njihovim obiteljima. Ni manje ni više, a sve u ime nečije babe i stričeva. Davno je već slavni Tadija Smičiklas prijezirno ismijao taj konstrukt glasovitom pošalicom o „naschische Sprache“, dok je anegdotalnu babu zavazda pokopao hrvatski lingvistički velikan Dalibor Brozović.

Hrvatske pak vlasti i institucije imaju obvezu prema svima nama da ne prijeđu olako preko prijetnji ove podmukle internacionale. U zaštiti terana, čvaraka, kulena i drugih jestvina, od kojih živi nekoliko stotina proizvođača, angažirana je cijela struktura vlasti u Hrvatskoj – je li previše očekivati da isto pravo na zaštitu pripada i hrvatskom jeziku od kojega živimo tisuće nas prevoditelja, lektora, izdavača, a u kojemu žive milijuni njegovih ponosnih korisnika?

Marijan Tokić predsjednik Hrvatskog društva znanstvenih i tehničkih prevoditelja, Zagreb

Izvor

• Narod.hr Narod.hr: Hrvatski prevoditelji o ‘zajedničkom jeziku’: Postoje agresivni zagovornici BHS papazjanije koji ignoriraju znanost i zakone u svojoj slijepoj političkoj agendi, 3. travnja 2017.