Priopćenje HKV-a: O potrebi ponovne uspostave Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika
 |
Suradnik je predložio ovu stranicu za brisanje. Suradnikov razlog za brisanje je: Autorska prava ako eksplicitno nije navedeno da ih nema Ako smatrate da ovaj članak nije za brisanje, navedite to na stranici za razgovor Kod postavljanja predloška u članak, molimo Vas ne brišite sadržaj zbog kojeg je predložak postavljen. Administratori: provjerite što vodi ovamo, povijest stranice (zadnje uređivanje) i evidenciju stranice, prije brisanja stranice. |
| Priopćenje HKV-a: O potrebi ponovne uspostave Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika
Ponovno uspostaviti Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika |
|
18. veljače 2016. |
Hrvatsko kulturno vijeće drži da je neophodna ponovna uspostava Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika koje je bezrazložno ukinuto 2012. godine odlukom tadanjega ministra znanosti, obrazovanja i športa, Željka Jovanovića.
Podsjećamo da je Vijeće osnovano 2005. kao stručno tijelo pri Vladi Republike Hrvatske, dotično pri njezinu Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, sa zadaćom da vodi sustavnu stručnu skrb o hrvatskom standardnom jeziku, raspravlja o aktualnim nedoumicama i otvorenim pitanjima hrvatskoga standardnog jezika, upozorava na primjere nepoštivanja ustavne odredbe o hrvatskom kao službenom jeziku, promiče kulturu hrvatskoga standardnog jezika u pisanoj i govornoj komunikaciji, vodi skrb o mjestu i ulozi hrvatskoga jezika s obzirom na proces integracije RH u EU, donosi rješenja u svezi s daljnjim normiranjem hrvatskoga standardnog jezika, te prati jezičnu problematiku i utvrdi načela u pravopisnoj normi.
Vijeće je bilo sastavljeno od predstavnika svih relevantnih ustanova, izabranih u ustanovama i na temelju toga izbora imenovanih za članove Vijeća. Rečene ustanove su: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Matica hrvatska, Filozofski fakultet Sveučilišta u Osijeku, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Odjel za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru, Filozofski fakultet Sveučilišta u Puli i Odjel za humanističke znanosti Sveučilišta u Splitu.
Predstavnici navedenih institucija bili su akademik Mislav Ježić, prof. dr. sc. Ivo Pranjković, prof dr. sc. Dunja Pavličević-Franić, dr. sce Mirko Peti, prof. dr. sc. Ljiljana Kolenić, dr. sc. Dunja Brozović Rončević, prof. dr. sc. Marija Turk, prof. dr. sc. Branka Tafra, prof. Tomislav Ladan nakon čije je smrti izabran prof. dr. Marko Samardžija, prof. dr. sc. Mile Mamić, prof. dr.sc. Ivan Zoričić, prof. dr. sc. Joško Božanić. Tadanji ministar Primorac po svojem je izboru imenovao samo akademika Radoslava Katičića kao predsjednika Vijeća, te kao zamjenika – iz redova Vijeća – akademika Mislava Ježića .Logistika Vijeća bila je oslonjena na Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Dana 8. svibnja 2012. u vrijeme nenarodne vlasti tzv. „kukuriku koalicije“, ministar Željko Jovanović je donio odluku o ukidanju Vijeća za normu, bez obrazloženja, a uglednim jezikoslovcima je dekret upućen poštom, pa čak i Tomislavu Ladanu koji je već godinama bio mrtav. To je političko nasilje izvan svake sumnje bilo upereno protiv skrbi o hrvatskom jeziku, i ukinuto je da ne bi bilo smetnjom novoj (staroj) jezičnoj politici ponovnog približavanja hrvatskoga jezika tzv. nepostojećem srpskohrvatskom, ali i izazivanju kaosa na području jezikoslovlja. Rezultati takve politike postali su uskoro vidljivi: vladajuća opcija je, između ostaloga, donijela oktroirani pravopis i nametnula ga školama, usprkos prosvjedima i zgražanjima hrvatske jezične zajednice. U tu je svrhu iskorišten Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje pod novom upravom.
Smisao i svrhu Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika najbolje je objasnio akademik Radoslav Katičić u časopisu „Jezik“, 2012. Citiramo: “Dva su razloga da se Vijeće bavi normom hrvatskoga standardnog jezika. Najprije tu valja spomenuti da je u naravi svakoga standardnog jezika da se stalno mora prilagođavati sve novim situacijama i razvijati se kako bi bio dorastao sve novim zadatcima što se postavljaju u njima, a da se pri tome n e ra z g r a d i nj e g o v a s t a n d a r d n o s t. Tako se otvaraju sve nova pitanja i nastaju nedoumice oko njih, pa ima posla za stručno tijelo koje to prati i s pogledom na cjelinu prosuđuje i usmjerava. Taj je razlog za postojanje Vijeća univerzalan. Vrijedi u većoj ili manjojmjeri za sve standardne jezike. Drugi je razlog taj što je, koliko god imamo valjano izgrađen i dobro razvijen jezični standard, odnos hrvatske jezične zajednice prema njemu duboko poremećen. Nedostaje joj uravnotežene jezične svijesti i samosvijesti. Posljedica je to puta kojim je prošla hrvatska jezična standardizacija te ideologijskih zasada u znaku kojih je ostvarena....“.
U istom tekstu akademik Katičić spominje medijsku scenu koja je, prirodom stvari i provenijencije svojih vlasnika i urednika, pružala otpor zaključcima Vijeća. „To važnije im je postajalo ukinuti ga“, zaključio je Katičić.
Pozivamo, znači, novu Vladu da u najskorije vrijeme obrati pozornost na potrebu ponovne uspostave Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, kako bi što prije bila sanirana šteta koju je prošla vlast učinila (i) na području jezikoslovlja. Pri tome treba i opet biti svjestan Katičićevih riječi da „o sudbini hrvatskoga jezika i budućoj dogradnji i razvoju njegove norme ne će toliko odlučivati ovakva ili onakva politika, ova ili ona vlast. Odlučivat će hrvatska jezična zajednica i to čemu će se ona sama iz sebe priklanjati. U svim tim pitanjima njezina će biti posljednja".
Također, valja razmisliti o sudbini Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, odnosno onemogućiti da ikada opet bude zlorabljeno od „ovakve ili onakve političke, ove ili one vlasti".
Upravni odbor Hrvatskoga kulturnog vijeća