Prijestolje Božje i nebeski bogoslužje
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Prijestolje Božje i nebeski bogoslužje |
Prijestolje Božje i nebeski bogoslužje[uredi]
- 4 1 Nakon toga ja vidjeh:
- Jedna vrata bijahu otvorena u nebu,
- a prvi glas koji ja bijah čuo govoriti
- mi, poput kakve trublje, kaza:
- Uspni se ovamo i ja ću ti pokazati
- ono što se treba dogoditi po tome.
- 2 Smjesta bijah obuzet Duhom.
- Kad evo, jedan se prijestol dizaše
- u nebu,
- i, na prijestolju, sjedeći, netko.
- 3 Onaj koji sjediše imaše izgled
- kamena od jaspisa i sarda.
- Jedna slava1 ovjenčavaše
- prijestolje
- sjajem smaragda2 .
- 4 Uokolo prijetolja 24 prijestolja,
- i, na tim prijestoljima, 24
- *starješine
- sjedješe, odjevene u bijelo,
- i, na njihovim galavam, zlatne
- krune.
- 5 Iz prijestolja izlaziše munje,
- glasovi i grmljavine.
- Sedam užeženih svjetiljki gorješe
- pred prijestoljem,
- to su sedam duhova Božjih.
- 6 Pred prijestoljem, kao jedno
- prozirno more, slično kristalu.
- U sred prijestolja i okružuj ući
- ga, četiri životinje pokrivene
- očima sprijeda i straga.
- 7 Prva životinja sličiše, jednom
- lavu,
- druga jdnom mladom biku,
- treća imaše kao jedno ljudsko
- lice,
- a četvrta sličiše jednom orlu
- u punom lijetu.
- 8 Sve četiri životinje imahu svaka
- po šest krila pokrivenih očima
- svud
- uokolo i iznutra.
- One ne prestajaše dan i noć
- proglašavati:
- Svet, Svet, Svet,
- Gospodin, Bog Sve-Mogući,
- Onaj koji bijaše, koji jest i koji
- dolazi!
- 9 I svaki put kad životinje iskazaše
- slavu, čast i zahvaljivanje onome
- koji
- sjeđaše na prijestolju,
- Živome u *vijeke vijekova,
- 10 dvadesetčetiri starješine
- klanjahu se pred onim koji
- sjeđaše
- na prijestolju, obožavahu Živoga
- u vijeke vijekova,
- i bacahu krune svoje pred
- prijestol,
- govoreći:
- 11 Ti si dostojan, Gospodine naš
- Bože, primiti slavu, čast
- i moć,
- jer, ti si onaj koji je stvorio sve
- stvari;
- ti si htio da one budu, i
- one biše stvorene.
