Prigovaranje blažene dive Marije i križa Isusova

Prigovaranje blažene dive Marije i križa Isusova autor: nepoznat

Dijaloška kontrastna pjesma obrađuje čest motiv pasionskih tekstova (o Isusovoj muci) - razgovor Marije i križa. Pjesma je vjerojatno prethodila prikazanjima i nastala u 15. stoljeću. Zapisana je u Trogirskoj pjesmarici, s kraja 16. stoljeća, prepisanoj iz Armanovljeve zbirke iz sredine 15. stoljeća.

Križu tvrdi i nemili,
mene mnogo ti rascvili
da si prijal sinka moga
Isukrsta svemogoga
ki no j' svaka oni stvoril
i za narod krv je prolil.
Ča učini, Križu britki,
da na tebi sin moj slatki
grubo visi vas izranjen
ljutim tarnom i okrunjen?
Križu, meni sinka vrati,
ja te molim tužna mati,
zač je on mâ vela radost
tere moga srca slatkost.
Križu, gledaj vela čuda
ka se sada čine svuda:
zemlja drhće svakolika,
žalost ljudem bi velika,
svitlost sunca jest pomrkla
i kamen'ja jesu pukla.
Ta čudesa navišćuju
tere svitu očituju
da no j' isti on sin Boga,
prijal na se ti si koga.

Križ odgovara divi Mariji

Moj odgovor, slavna Divo,
htij slišati sad pomnjivo
da za narod človičaski
na meni stoji Isus slatki,
koga neću t' ja vratiti,
to mi ne htij govoriti,
zač bo na meni umriti će,
svit od smrti skupiti će.
Bog svemogi zakon stavi,
ča jest tokoj po naravi,
smrt svakoga da uzima
i nitkomur prostit nima.
Smrti vas svit [Bog] podloži
i bogati i ubozi,
prostit sinu ne hti svomu,
okusit je to svakomu.
Smrt je dabru mnogi pokoj
i nevolji konac tokoj.
Zato, Divo, već ne pravi,
triba j' na me da se stavi.
Majko božja, ustrpi se,
slavna Divo, i pomni se:
mater Evu i Adama,
inih otac i Abrama
tmine limba sloboditi,
vrime jim je u raj priti.
Odriš' uzli zmaja ljuta,
ne čin' da žre veće svita
ter ti svit će vazda služit
i dostojno tebe hvalit.
Raj se hoće veseliti
ter ti dvorno zahvaliti
da su oci slobodjeni
i u raj da su dovedeni.

Odgovara diva Marija Križu

Križu, riči tvoje slišu,
dali gorko ja ti zdišu,
jere viju sinka moga,
ja no divom rodih koga,
da on visi s razbojnici
u trnovi ljuti vinci.

Odgovara Križ divi Mariji

Bog se u meni ponižil je,
po mni radost nebu dal je,
a hudobi mnogu žalost,
zač mu skrati njega jakost.
Skala ja sam po koj gori
nebeskoga gre se dvori.
Smrt sam božja posvećena
i od njega narejena.
Od dobitja kora ja sam
i pošten'ja dostojan sam.
Imaš dakle ustrpi se
tere, Divo, veseli se
po mni da je mili sin tvoj
oslobodil dragi puk svoj.
Zato svit me ima ljubit
i pošten'je meni činit
cić ljubavi slavnog Boga
ja no prijah na se koga.

Križ odgovara divi Mariji

Mir meu nami jur imamo,
već se ob tom ne pričajmo.
Stav'mo svaka u ruke Boga,
stvoritelja svemogoga.
Mi se smrti ne strašimo,
sveta Križa mi ljubimo,
Bogu služ'mo humiljeno
njega ljubeć mi svršeno.
Budi vazda on pohvaljen
ki no žive u vik. Amen.