Pravilo svetoga Franje

Pravilo svetoga Franje autor: Sveti Franjo Asiški

Ovo je prijevod drugog franjevačkog pravilnika odnosno bule pape Honorija III., djela nazivanog Regula bullata ili Kasnije pravilo. Papa ga je potvrdio 29. studenog 1223., a ovaj prijevod ne sadrži invokacije i potpise uobičajene za bule. Vidite također sliku ili latinski izvornik.

PRVO POGLAVLJE

Pravilo i život Manje braće jest ovo: održavati sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći. Brat Franjo obećava poslušnost i poštovanje gospodinu papi Honoriju i njegovim zakonitim nasljednicima u Rimskoj Crkvi. A ostala braća dužna su slušati brata Franju i njegove nasljednike.

DRUGO POGLAVLJE. O onima koji žele prihvatiti ovaj život i kako ih treba primiti

Ako bi koji htjeli prihvatiti ovaj život i dođu k našoj braći, neka ih pošalju svojim provincijalnim ministrima; samo njima, a ne drugima neka se dopusti da primaju braću. Neka ih ministri pažljivo ispitaju o katoličkoj vjeri i crkvenim sakramentima. I ako sve to vjeruju i hoće to vjerno ispovijedati i do smrti stalno održavati, a nisu oženjeni, ili ako su oženjeni, ali su im žene već stupile u samostan ili su im s ovlaštenjem dijecezanskog biskupa dale dozvolu i položile već zavjet čistoće, i žene su takve dobi da se u njih ne može posumnjati, neka im provincijali uprave riječi svetog Evanđelja da idu te sve rasprodaju i nastoje podijeliti siromasima. Ako to ne bi mogli učiniti, dosta je da imaju dobru volju. I neka se braća i njihovi ministri čuvaju da se ne brinu za njihova vremenita dobra, da slobodno učine sa svojim stvarima kako ih Gospodin nadahne. Ako bi ipak bio zatražen savjet, dopušta se ministrima da ih pošalju kojim bogobojaznim ljudima, po čijem će savjetu svoja dobra podijeliti siromasima. Neka im zatim dadu odijelo kušnje, tj. dva habita bez kapuce i pojas i donje odijelo i kaparon do pojasa, osim ako bi ministri koji put u Bogu mislili drukčije. Kada završe godinu kušnje, neka ih se primi u poslušnost, tako da obećaju da će taj život i Pravilo uvijek održavati. I po nalogu gospodina pape neće im nipošto biti dopušteno izaći iz ovoga Reda, jer prema svetom Evanđelju: «Nitko tko stavi ruku svoju na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje». A oni koji su već obećali poslušnost neka imaju jedan habit s kapucom i drugi bez kapuce, koji bi ga htjeli imati. Obuću mogu nositi oni koje nužda prisili. A sva braća neka se odijevaju u jednostavno odijelo i mogu ga krpati uz Božji blagoslov vrećama i drugim krpama. Opominjem ih i potičem da ne preziru i ne osuđuju ljude koje vide odjevene u mekane i šarene haljine i koji uživaju birana jela i pića, nego neka radije svatko osuđuje i prezire sebe.

TREĆE POGLAVLJE. O božanskom časoslovu i postu i kako braća moraju ići svijetom

Klerici neka mole božanski časoslov po uredbi svete Rimske Crkve, osim psaltira, i zato mogu imati brevijare. Ne klerici mole dvadeset i četiri Očenaša namjesto Jutarnje, mjesto hvale pet, namjesto svakog pojedinog časa: Prvog, Trećeg, Šestog i Devetog po sedam, mjesto Večernje dvanaest, mjesto Povečerja sedam; i neka mole za pokojne. Neka poste od blagdana Svih svetih do Božića. Oni koji dragovoljno poste svetu četrdesetnicu, koja počinje od Bogojavljenja i traje punih četrdeset dana i koju je Gospodin posvetio svojim postom, bili blagoslovljeni od Gospodina, a koji neće, neka ih se ne prisiljava. Ali drugu četrdesetnicu do Uskrsnuća Gospodnjeg dužni su postiti. U ostalo vrijeme nisu dužni postiti, osim petkom. U slučaju očite nužde braća nisu obavezna na tjelesni post. Savjetujem, opominjem i potičem svoju braću u Gospodinu Isusu Kristu, kad idu svijetom da se ne svađaju niti ne prepiru niti druge osuđuju, već neka budu blagi, miroljubivi i čedni, skromni i ponizni, govoreći uljudno sa svakim kako se dolikuje. I ne smiju jahati, osim ako ih na to prisili očita potreba ili bolest. U koju god kuću uđu neka najprije kažu: «Mir kući ovoj». I prema svetom Evanđelju smiju jesti svako jelo koje im ponude.

ČETVRTO POGLAVLJE. Braća ne smiju primati novca

Strogo nalažem svoj braći da nipošto ne primaju denara ili novaca, ni sami ni preko posrednika. Za potrebe bolesnika i za odijevanje ostale braće neka se samo ministri i kustodi pomnjivo brinu preko duhovnih prijatelja, prema prilikama mjesta, vremena i hladnoći kraja, kako vide da potreba zahtijeva. Ali uvijek tako da, kao što je rečeno, ne primaju denara ili novaca.

PETO POGLAVLJE. O načinu rada

Braća kojima je Gospodin da milost da rade, neka rade vjerno i predano, tako da, odstranivši besposlicu koja je neprijateljica duše, ne ugase duh svete molitve i pobožnosti, kojemu sve ostalo vremenito mora služiti. Kao plaću za rad neka primaju ono što treba njima i njihovoj braći za tjelesne potrebe, osim denara i novca, i to ponizno, kako se dolikuje Božjim slugama i sljedbenicima svetog siromaštva.

ŠESTO POGLAVLJE. Braća ne smiju ništa prisvojiti, o skupljanju milostinje i o bolesnoj braći

Neka braća sebi ništa ne prisvoje, ni kuće ni mjesta, bi bilo koje stvari. Kao putnici i pridošlice na ovome svijetu, služeći Gospodinu u siromaštvu i poniznosti, neka s pouzdanjem prose milostinju i ne treba da se stide, jer je Gospodin radi nas bio siromašan na ovome svijetu. To je ona uzvišenost dičnog siromaštva, koje je vas, moju predragu braću, postavilo baštinicima i kraljevima nebeskog kraljevstva, osiromašilo vas u stvarima, a uzvisilo u krepostima. To neka bude vaš dio koji vodi u zemlju živih. Njega, ljubljena braćo, potpuno prigrlite i u ime Gospodina našega Isusa Krista ne želite nikada više drugo pod nebom posjedovati. I gdje god se braća nalazila ili susrela, neka se pokažu domaći među sobom. Neka s punim povjerenjem jedan drugome otkrije svoje potrebe; jer ako majka hrani i ljubi svoga tjelesnog sina, koliko brižnije mora svatko ljubiti i hraniti svoga duhovnog brata? I ako netko od njih oboli, ostala braća moraju ga posluživati kako bi željeli da se njih posluži.

SEDMO POGLAVLJE. O pokori koja se ima naložiti braći koja sagriješe

Ako bi koji od braće, zavedeni od neprijatelja, smrtno sagriješili, kad je riječ o grijesima za koje je među braćom određeno da se moraju obratiti samo na provincijalne ministre, dužna su spomenuta braća što prije uteći se njima, bez oklijevanja. A ministri, ako su svećenici, neka im milosrdno nalože pokoru, a ako nisu svećenici, neka im je nalože po drugim svećenicima Reda, kako im se u Bogu bude najbolje činilo. I moraju se čuvati da se zbog nečijega grijeha ne bi srdili ili uzrujavali, jer srdžba i uzrujanost onemogućuju ljubav u njima i u drugima.

OSMO POGLAVLJE. O izboru generalnog ministra ovog bratstva i o duhovskom kapitulu

Sva braća moraju uvijek imati jednog od braće ovoga reda kao generalnog ministra i slugu cijelog bratstva, i njemu se imaju strogo pokoravati. Kad on umre, provincijali i kustodi neka mu na duhovskom kapitulu izaberu nasljednika. Na taj kapitul moraju se provincijalni ministri uvijek sabrati gdje god to ministar odredi; i to jednom u tri godine ili u drugom dužem ili kraćem roku, kako to spomenuti ministar odredi. Ako bi kada svi provincijalni ministri i kustodi zajedno uvidjeli da spomenuti ministar nije sposoban za službu i za opću korist braće, dužna su spomenuta braća koja imaju pravo izbora, u ime Gospodnje, drugoga izabrati za kustoda. A poslije duhovskog kapitula mogu pojedini provincijali i kustodi, ako budu htjeli i bude li im se činilo korisnim, iste godine u vlastitim kustodijama sazvati svoju braću na kapitul.

DEVETO POGLAVLJE. O propovjednicima

Neka braća ne propovijedaju u biskupiji kojega biskupa ako im je on to zabranio. I neka se nijedan brat ne usudi propovijedati narodu ako ga generalni ministar ovoga bratstva nije ispitao i potvrdio i povjerio mu propovjedničku službu. Opominjem također i potičem tu istu braću da u propovijedima koje drže riječi njihove budu prokušane i čiste, na korist i izgradnju naroda. Neka im govore o manama i krepostima, o kazni i slavi, i to kratkim govorom, jer je Gospodin na zemlji kratko govori.

DESETO POGLAVLJE. O opominjanju i popravljanju braće

Braća koja su ministri i sluge ostale braće neka svoju braću pohađaju i opominju, te ih ponizno i ljubazno ispravljaju, ne naređujući im ništa što bi bilo protiv njihove duše i našega Pravila. A podložna braća neka se sjete da su se radi Boga odrekli vlastite volje. Zato im strogo naređujem da svoje ministre slušaju u svemu što su Gospodinu obećali održavati, a ne protivi se duši ni našem Pravilu. I gdje god se nađe braće koja bi bila svjesna i spoznala da ne mogu Pravilo duhovno održavati, mogu i moraju se obratiti svojim ministrima. A ministri neka ih prime ljubazno i dobrostivo i neka se prema njima pokažu tako prijazni, da braća mogu s njima govoriti i postupati kao gospodari sa svojim slugama; jer mora biti tako da ministri budu sluge sve braće. Opominjem i zaklinjem u Gospodinu Isusu Kristu da se braća čuvaju svake oholosti, tašte slave, zavisti, škrtosti, brige i skrbi za ovaj svijet, ogovaranja i mrmljanja. I koja nisu upućena u znanosti, neka ne nastoje da se upute, nego neka imaju na umu kako iznad svega moraju željeti da posjeduju Duha Gospodnjega i njegovo sveto djelovanje, da mu se mole uvijek čista srca, da budu ponizni i strpljivi u progonstvu i bolesti, te da ljube one koji nas progone, grde i karaju, jer Gospodin veli: «Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone i kleveću; Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!. Tko ustraje do svršetka, bit će spašen». (Mt 10, 22).

JEDANAESTO POGLAVLJE. Braća ne smiju ulaziti u samostane redovnica

Strogo naređujem svoj braći da se čuvaju sumnjivih druženja ili savjetovanja sa ženama i da ne ulaze u samostane redovnica, osim onih kojima je Apostolska Stolica dala posebno dopuštenje. Neka ne budu kumovi ni muškarcima ni ženama, da tom zgodom ne bi nastala među braćom ili o braći kakva sablazan.

DVANAESTO POGLAVLJE. O onima koji idu među Saracene i ostale nevjernike

Koji bi od braće, po Božjem nadahnuću, htjeli poći među Saracene i ostale nevjernike, neka za to zatraže dopuštenje od svojih provincijalnih ministara. A ministri ne smiju nikomu dopustiti da ide, osim onima koje budu držali sposobnima da ih pošalju. Osim toga pod poslušnost naređujem ministrima da traže od gospodina pape jednoga kardinala svete Rimske Crkve, koji će biti upravitelj, pokrovitelj i popravljač ovoga bratstva, da uvijek podložni i pokorni svetoj Crkvi, postojani u katoličkoj vjeri, održavamo siromaštvo i poniznost i sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista, što smo čvrsto obećali.

Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.