Prava se muka ne da sakriti
| Prava se muka ne da sakriti autor: nepoznat |
Bio jedan siromah čovjek, pa se pribije u nekakva bogata čovjeka, da služi bez pogodbe. Tako je služio godinu dana, a kad se navrši godina, on dođe gospodaru svome i zaište, da mu plati, što misli da je zaslužio. Gospodar izvadi jedan novčić pa mu reče:
- Na, to ti je služba.
Sluga uzme onaj novčić i zahvali gospodaru, pa onda otiđe na jedan potok, gdje je voda bila vrlo brza. Kad dođe na potok reče sam u sebi:
- Bože milostivi! Šta je to, da sam zaslužio samo jedan novčić za cijelu godinu dana? Ali bog zna, jesam li i toliko zaslužio. Evo ću sad da ogledam: bacit ću ovaj novčić u vodu, pa ako ne potone, onda sam ga zaslužio; ako li potone, nisam ga zaslužio.
Pa se onda prekrsti govoreći:
- Bože milostivi! Ako sam zaslužio ovaj novčić, neka pliva povrh vode, ako li nisam, neka potone na dno.
To rekavši baci novčić u potok, a novčić odmah potone na dno. Onda se on sagne, te izvadi novčić iz vode, pa ga odnese gospodaru natrag govoreći:
- Gospodaru! Evo ti novčić natrag, ja ga još nisam zaslužio, nego ću te služiti još jednu godinu dana.
Tako stane na novo služiti, i kad se opet navrši godina dana, on dođe gospodaru i zaište, da mu plati što misli da je zaslužio. Gospodar opet izvadi novčić pa mu reče:
- Na, to ti je služba.
On uzme novčić i zahvali gospodaru, pa opet otide na onaj potok, prekrsti se i baci novčić u potok govoreći:
- Bože milostivi! Ako sam ga pravo zaslužio, neka pliva povrh vode, ako li nisam, neka potone na dno.
Kako ga baci u vodu a novčić odmah padne na dno, a on se sagne te ga izvadi, pa opet odnese gospodaru govoreći:
- Evo ti, gospodaru, novčić natrag, još ga nisam zaslužio, nego ću još jednu godinu da te služim.
Tako opet počne služiti, pa kad iziđe i treća godina, on otide gospodaru i zaište da mu plati što misli da je zaslužio.
Gospodar mu opet da novčić, a on ga uzme i zahvali, pa otide opet na potok da vidi je li ga sad zaslužio. Kad dođe na potok, prekrsti se, pa baci novčić u vodu govoreći:
- Bože milostivi! Ako sam zaslužio ovaj novčić, neka pliva navrh vode, ako li nisam neka potone na dno.
Kad novčić padne u vodu, počne plivati povrh vode. Onda on veseo uzme iz vode novčić i metne ga u džep, pa otide u šumu i načini malu kolibicu i onde stane živjeti.
Poslije nekog vremena čuje on, da se stari njegov gospodar sprema na galiji preko mora čak u drugo carstvo pa otide sa svojim novčićem k njemu, i stane ga moliti da bi mu kupio što u drugom carstvu za njegov novčić. Gospodar obeća i uzme njegov novčić, pa pođe na put. Putujući tako nađe kraj mora nekaku djecu, koja su bila iznijela mačka da ga ubiju i u more bace. Kad on to vidi, pritrči k njima, pa ih zapita:
- Šta je to djeco?
A oni mu odgovore:
- Čini štetu pa hoćemo da ga ubijemo.
Onda on izvadi onaj novčić svojega negdašnjega sluge, pa im pruži da mu dadu mačka. Djeca to jedva dočekaju pa uzmu novčić a trgovcu dadu mačka. On odnese mačka na galiju, pa pođe dalje putovati.
I tako putujući jedan put dune jaki vetar, te odnese galiju bog zna kuda, da za tri mjeseca nije mogla izaći na svoj pravi put. Kad vjetar stane, gospodar od galije nije znao gdje je, i pošavši još malo dalje, dođe pod jedan grad. Kad se čuje u gradu, da je došla galija iz nepoznate zemlje, navale mnogi, da je gledaju, i jedan od onih ljudi, koji je bio vrlo bogat, pozove gospodara od galije na večeru. Kad tamo, ali gospodar od galije ima šta i videti: miševi i pacovi trče na sve strane, i sluge s batinama stoje, te brane da ne natrče na sto. Onda reče domaćinu:
- Za boga, brate, šta je to?
A domaćin mu odgovori:
- Tako je, brate, uvijek kod nas, da ne možemo od toga zvjerinja na miru ni ručati ni večerati. Još kad spavamo svaki imamo svoj sanduk, pa se u sanduk zatvorimo, da nam ne bi uši poizodgrizalo.
Onda se gospodar od galije sjeti svoga za novčić kupljenoga mačka, pa reče domaćinu:
- Ja imam u galiji zvjerku, koja bi to sve zatrla za dva tri dana.
Domaćin na to odgovori:
- Brate, ako imaš takvu zvjerku, daj je ovamo, ja ću ti napuniti galiju samoga srebra i zlata, samo ako je istina što kažeš.
Poslije večere otide gospodar od galije, te donese svoga mačka, i reče domaćinu da leže bez sanduka; ali oni opet ne smjednu ni po što, nego on sam ostane tako da spava. Onda on pusti mačka, a mačak, kad opazi tolike miše i pacove, počne ih hvatati i daviti pa sve na gomilu svlačiti, a i miši i pacovi poznavši ko je tu, stanu bježati kud koji. Kad u jutru dan osvane, i oni poustaju, ali nasred sobe velika gomila mrtvih miševa i pacova, a po sobi slabo je koji još trčao, nego su izvirivali iz jama. A poslije tri dana nije se mogao ni jedan ni vidjeti. Onda domaćin za mačka napuni putniku galiju punu srebra i zlata.
Po tom naš putnik pođe s galijom kući. Kad dođe kući svojoj, dođe mu stari sluga njegov, da ga pita, šta mu je donio za onaj novčić. Gospodar mu iznese jedan mermer kamen, lijepo otesan na četiri ugla, pa mu da:
- Na, to sam ti kupio za tvoj novčić! Sluga se tome vrlo obraduje, pa uzme kamen i odnese u svoju kolibu, te načini od njega sto. Sutradan otide sluga u drva, pa kad se vratio kući, a to se onaj kamen pretvorio u zlato, te sija kao sunce, sva se koleba od njega svijetli. Kad on to vidi, uplaši se, pa otrči svome starome gospodaru i kaže mu:
- Gospodaru, šta si ono ti meni dao? Ono nije moje, hodi da vidiš.
Gospodar dođe, i kad vidi, kakvo je bog čudo učinio, onda mu reče:
- Nije fajde, moj sinko! Kome bog tome i svi sveti; hodi ovamo, evo tvoga blaga.
Pa mu da sve što je god donio na galiji, i da mu kćer svoju, te se oženi njome.