Prababa

← Naslovnica

Prababa autor: Antun Gustav Matoš

Tih pritvorenih usta rajski med,

Taj turban s krupnom viticom ampira,

Neoskvrnut taj pogled, blag i svet,

Ta blijeda ruka još bez kavalira:

Ko mlade višnje pupoljsti cvijet,

Taj krotki posmijeh ljubavi i mira

Na savremeni gleda gadni svijet

Iz debeloga prašnoga okvira.

Još danas vidim babin smrtni čas,

Na odru sreće svu karikaturu,

Njen krezub grč i zbrčkanu figuru.

Iz mrtvih žica hromog glasovira

Tek katkad čujem valcer, jeku s pira

I harfu, smijeh, sve tiši ženski glas...