Poznata neznanka

← Naslovnica

Poznata neznanka autor: Antun Gustav Matoš

Za jablanima, punim zimzelena,

U hrvatskom su kraju bijeli dvorovi;

Tu sama snatri plemenita žena,

Kad cvatu lipe i dišu borovi.

Uz pali oltar grčkih uspomena

U njenoj duši plaču sveti horovi,

A mjesec misli da je zaljubljena,

Jer čezne kako čeznu viši stvorovi.

Od malijeh je vazda gledam nogu

I klanjam joj se, kao drugi Bogu,

No naslikat je nikad znao ne bih.

Tek slutnjom glasa i slatkog profila

Ja primih od nje labudova krila

Što nose pean, zvijezdo Venus, k tebi!