Povjestice/Kakvu Hrvati djecu jedu
Izgled
← Mile Gojslavica | Povjestice — Kakvu Hrvati djecu jedu autor: August Šenoa |
Propast Venecije → |
I.
- Što se muti carski Beč?
- Dođe l’ kuma kuga?
- Repatica duga?
- 0 sudnjem li danu riječ?
- Nit mu prijeti turski gnjus,
- Nit je blizu ljuti Prus;
- Ali plaha vreva
- Tužne psalme pjeva;
- Građan, seljak, velikaš,
- Dršćuć šapću očenaš,
- Svud je graje, vike:
- Joj po naše kike!
- No u jedan hip
- Baš na sveti kip
- Usred trga
- Svemu svijetu tu na oči
- Mala kvrga,
- Suh krojačić munjom skoči.
- Prašan, blatan, naopako,
- Taj prozbori svijetu ‘vako:
- "Braćo, ljudi, čujte,
- Onda jadikujte!
- Jučer mrakom baš za poslom
- U seoce izvan grada,
- S tovarenim iđah oslom,
- Os’o naprijed, ja odzada.
- Mjerim, mislim, mozgam, brojim
- Što da krpam, što da skrojim;
- Bum! zaori duga puška
- Nakraj ceste iz grmuška,
- To vam moga sivca žac,
- K bijesu ludi magarac!
- Šibaj i ja! Al’ o bože!
- Ne iznesoh cijele kože.
- Šest me popa ljutih šaka,
- Kao tvrdo gvožđe svaka.
- Jure sa mnom vrazi, jure,
- Doniješe me med’ pandure,
- Zbogom, svijete bijeli,
- Igle, škare, ‘ajd‘ na klin,
- Moja duša veli:
- Smiluj mi se, božji sin!
- Staviše me polumrtva
- U zelenu travu;
- Tude ležah bijedna žrtva,
- Ni da maknem glavu,
- Ležah mirno,
- Pa sam žmirn’o,
- Što ti bijesi rade;
- Lijepe vam parade!
- Mrka četa tude sjedi,
- Sve crveni kao rak;
- Žarka vatra baš u srijedi
- U ponoćni liže zrak,
- Od dva hvata piju lule,
- Svi veliki kao kule,
- Ražanj im je čačkalica,
- Kao vrazi crna lica,
- A pod nosom hulje mrke
- Kao koplje nose brke,
- Sjede - sjede — bulje oči.
- Gle! tu jedan divljak skoči:
- "Oj junaci, gdje su gajde?
- Juh! nek teče rujno vino,
- Svi u kolo, braćo, ‘ajde!
- Na noge se, omladino!"
- Udri kolo - zemlja ječi,
- Zvuče gajde — toka zveči,
- Pandur pije, ijujuče,
- U kolo me bocka, vuče,
- "Skoči, more igloviću!" —
- Riknu jedna crven-kapa —
- "Jer te drukče, fini ‘tiću..."
- - Mene odmah pusti sapa -
- "...Spržih za pečenku
- Našem vođi Trenku!"
- Igram kolo, pa se vijem,
- Skačem bolan, pušim, pijem,
- Al’ su vrazi nagli
- Pa se mene smagli.
- Tad zaviknu velik zijan:
- "Jarčeviću, laku noć!
- Sada možeš kući poć,
- Jer si, more kruto pijan."
- Ja vam digoh odmah skut
- I pod brze noge put!
- Mnogoput nas bog pokar’o,
- Kuga jela, Turčin har’o;
- Au Turčin, Lutor, Hus,
- Sve je prema tomu brus!
- Ti Hrvati paklovići,
- Grabežljivi crventići,
- U Beč isti još će doć,
- Neće minut dan i noć;
- Al’ štoviše — čujte bijedu:
- Ti Hrvati djecu jedu!"
- Nato cijeli Beč zajec’o:
- "Avaj, djeco, mila djeco!
- Jao, čuste l’ našu bijedu?
- Ti Hrvati djecu jedu!"
II.
- Minu noćca, minu sanak.
- Sunce sipa zlatni žar,
- A na noge skoči danak,
- Bijelog svijeta barjaktar.
- Poput roja crnog mravlja
- Svijet se zgrće i ustavlja,
- Oknom, trijemom sav je mrav,
- Dvorski trg je puncat sav.
- A visoko na doksatu,
- Sva u srebru i u zlatu,
- Sred ohola
- Sjedi kola
- Zlatokosa, milja puna
- Pramaljetna jošte kruna,
- Svijetla, divna kraljica
- Marija Terezja.
- Sumorna je, snuždena je,
- Dušmanin joj krunu grabi,
- Grabi, carstvu lijepe kraje,
- Njeni Nijemci već su slabi!
- Tu zagrmi bubnja glas,
- Čudno tutnji talambas.
- Rog zaori, trublje jekne,
- Pišti frula, zvonce zvekne:
- Prva ide banda turska,
- A za njome bistrim okom,
- Smjelim čelom, snažnim krokom,
- Četa stupa sad pandurska,
- Čelo čete sjaj-čelenka:
- "Vidiš" — viču — "Franju Trenka!"
- Divan vođa, divni momci,
- Čelik-duše, svjetlolomci;
- Pa kako ga nosi hatac,
- Markov, misliš, jaše bratac,
- U desnici sablja sije,
- U ljevici stijeg se vije,
- Stijeg hrvatski neokaljan,
- Vrla četa, vođa valjan!
- Smjelo kroče momci lijepi,
- Zemlja dršće, ljudstvo strepi,
- To su brate, to su oni,
- Časnog krsta Mirmidoni!
- Zavist laje: Vi divljaci!
- Slava kliče: Vi junaci!
- Da, varvari s kraja svijeta,
- Svijetu mrski i odurni,
- Ali brzi, ali žurni,
- Kada vapi pravda sveta!
- Nu gle čuda! Pandur svaki
- U junačkoj drži šaki
- — Gdje mu duga stoji lunta —
- Malo dijete od profunta!
- Grmnu pušku do nebesa
- Da se cijeli Beč potresa,
- Nagne pandur čuturicu,
- Srkne vinca po kapljicu,
- — Nijemci bleje, Nijemci glede —
- Kako pandur dijete jede.
- Nasmiješi se vođa Franjo,
- Kraljici se lijepo klanj`o,
- Stijeg hrvatski malo prigne,
- U stremenu brz se digne.
- I prozbori: "Oj carice!
- Bog ti vedri milo lice,
- Obrekosmo brzo doći,
- Sad nas evo na pomoći!
- Gladni jesmo, svijetla kruno,
- Svijet blebeće na nas puno
- Da ti Hrvat djecu jede;
- Pusti zato bez uvrede
- Kad baš djecu jesti treba,
- Da ta djeca budu od hljeba!"
- Nasmija se svijetla kruna,
- Vedra, nove nade puna:
- "Prosto vama, djeco, budi,
- Pijte k tomu! Briga vas,
- Što luđaci baju ludi,
- Bolji jeste neg` vaš glas!
- Sad mirujte, djeco draga,
- Onda zbogom `adj na vraga!"
- I zaklinu četa vrla
- Iz sve duše, iz sveg grla:
- "Živjela nam kraljica
- Marija Terezija!"
- Brzo glas im zaorio,
- Svuda prati Trenka slava;
- Ali tko je pri tom bio,
- Ne boli već nikog glava.
- Nijemci mole još i danas:
- Osvrni se, bože, na nas,
- Izbavi nas kuge, rata,
- Zle godine i Hrvata!
- Ali Hrvat svakog prima,
- Svet je njemu svaki gost;
- Svakom dijeli što god ima,
- Nema mnogo, ima dost`,
- Dođe stranac, kuću ziđe,
- I napita svoju bijedu,
- Al` nijedan još ne viđe,
- Da Hrvati djecu jedu.