Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Mutimir i Braslav

21. Mutimir i Braslav

Bana Branimira naslijedi u dalmatinskoj Hrvatskoj najmladji Trpimirov sin Mutimir. Da je Mutimir bio moćan vladar, pokazuje nam isprava, koju je 28. rujna 892. izdala njegova dvorska kancelarija. Ova isprava prikazuje sudbenu presudu bana Mutimira u pogledu crkve sv. Jurja u Sućurcu, glede koje se porodila razmirica izmedju splitskoga nadbiskupa Petra i ninskoga biskupa Adalfreda. U toj ispravi ban Mutimir ponosno ističe, da sjedi na očinskom prijestolju (“residente paterno solio”), te kao ban hrvatski (“Chroatorum dux”) vlada pomoću božjom (“divino munere juvatus”). Ispravu izdaje u Bihaću (na moru), gdje imade sjajno uredjen dvor svoj. Tu se oko bana Mutimira medju ostalima nalaze njegov dvorski župan Budimir, konjušnik Prvan, buzdovnik Prusna, štitonoša Tugina, tri komornika: Boledrag, Kresamislav i Stjepan, peharnik Želided, zatim glavar hrvatskih samostana po imenu Žitelj i neki župani. Banica imade opet svoje dvorske gospodje, a takodjer svoga posebnog župana Budimira (“jupanus comitissae”) i buzdovnika Želidraga. To je eto posve uredjen dvor, kakav imadu samo neodvisni vladari u zapadnoj Evropi.

Mutimir nije ratovao sa susjednim državama. Zato nam savremeni grčki i latinski historičari ništa ne javljaju o Mutimirovim djelima. Znademo jedino to, da su u njegovo doba srpski prinčevi (najprije Petar Gojniković, a onda Prbislav Mutimirović) tražili i našli zakloništa u dalmatinskoj Hrvatskoj. — Povijest nam ne zna kazati, kada je Mutimir umro. Misli se pak, da je Mutimira na banskoj stolici naslijedio najprije Višeslav, a tek onda Tomislav, koji će postati prvim kraljem hrvatskim. Slabe nam se vijesti sačuvaše i o posavskoj Hrvatskoj. Ovuda su god. 863, u Moravsku putovala sveta braća Ćiril i Metod. Oni su na poziv moravskoga kneza Rastislava pokrstili Slavene, koji stanovahu u području rijeke Morave, Njitre, Vaga i Grona. Istodobno (god. 861.—874.) je knez Kocel, sin Pribinin, vladao nad Slavenima oko Blatnog jezera. To bijahu t.zv. panonski Slaveni, od kojih se prigodom provale avarske (god. 568.) velik dio odijelio i nastanio po susjednim Alpama. Zato su još i u ovo doba Slovenci i panonski Slaveni govorili istim jezikom. Kocel izradi, da je papa Hadrijan II. god. 870. sv. Metoda imenovao biskupom srijemsko-panonskim. — Tada je u posavskoj Hrvatskoj kao ban vladao Mutimir (“dux Sclaviniae”). Mutimir valjda nije znao, bi li svojim biskupom priznavao Metoda, koga su njemački biskupi toliko napadali radi toga, što je došao iz Carigrada i uvodio slavensku službu božju. Da tomu oklijevanju učini kraj, pozove papa Ivan VIII. god. 873. bana Mutimira, neka slijedi biskupa Metoda. No već g. 874. (iza smrti Kocelove) ode sv. Metod u Velehrad, kamo ga je za biskupa pozvao Svatopluk, silni knez moravski.

Bana Mutimira u posavskoj Hrvatskoj naslijedi Braslav. Medjutim je Svatopluk zavladao nad Kocelovom državom, čime se Velika Morav-ska pomaknula na jug sve do rijeke Drave. Od straha pred Svatoplukom stade Braslav pomišljati na zaštitu franačko-njemačku. U tu svrhu podje on g. 884. u Konigsstadten (kod Tulna u današnjoj Dolnjoj Austriji). Ovdje je tada boravio rimsko-franački car Karlo Debeli. Braslav se pokloni caru Karlu, te mu obeća vojničku pomoć u ratovima. Tako Braslav po-stade vazalom carstva zapadnoga, što nijesu bili njegovi predšasnici: Ratimir i Mutimir. No u Konigstadtenu nadje se i moravski knez Svatopluk, koji se takodjer caru poklonio kao vrhovnomu gospodaru svomu, te mu kao takvomu prisegao vjernost, a podjedno obećao, da za života Karlova ne će provaljivati u susjednu Njemačku.

Iza smrti Karla Debeloga (god. 887.) raspade se rimsko-franačko carstvo u više dijelova. Njemačkom je već vladao kralj Arnulf, neprijatelj Svatoplukov. Naskoro dodje do rata izmedju Njemačke i Velike Moravske. Arnulf podje u Štajersku, gdje se u Hengistfeldu (na srednjoj Muri) sastane sa banom Braslavom. Valjda je kralj Arnulf već sada Braslavu obećao, da će dobiti nekadašnju državu Kocelovu, ako mu pomogne u ratu proti Svatopluku. Nije isključeno ni to, da je Braslava na savez s Arnulfom tjerao strah pred silnim Svatoplukom, koji je pod svoju vlast podvrgao mnoge slavenske vladare u području Vltave, Labe, Odre i Visle. Činjenica jest, da je Braslav u Hengistfeldu s Arnulfom raspravljao o tomu, kada i kako bi najlaglje slomili preveliku moć Svatoplukovu. Arnulf i Braslav odlučiše, da će u Moravsku provaliti sa 3 strane. — I doista već mjeseca srpnja god. 892. provali u Moravsku kralj Arnulf s Alemanima, Bavarcima i Francima. Braslav je s Hrvatima po svoj prilici osvajao nekadašnju Kocelovu državu. Da ipak svoga protivnika šatre do kraja, pozove Arnulf u pomoć takodjer divlje Magjare, koji su tada boravili istočno od Karpata. Četiri tjedna trajalo je pustošenje Velike Moravske, a onda se Nijemci i Magjari vrate kućama svojim.

Svatopluk se junački održao do smrti svoje (god. 894.) Naslijediše ga njegovi sinovi (Mojmir i Svatopluk), koji se izmire s Arnulfom. Medjutim zaprijeti jednima i drugima velika pogibelj od Magjara. Ovima se naime dopade ugarska ravnica, u kojoj imade obilje paše za konje njihove. Pošto su im Bugari (g. 894.) poharali prijašnju domovinu, nastane se Magjari god. 896. u sredini današnje Ugarske. Odavle će sada punih 60 godina provaljivati u tudje zemlje, da robe i pale. Prva je postradala susjedna Panonija (izmedju Drave i Dunava). Zato kralj Arnulf (g. 896.) ovu nekadašnju Kocelovu državu predaje banu Braslavu, neka ju brani od Magjara. Tako je Braslav zavladao gotovo u cijeloj staroj (rimskoj) Panoniji od Kupe preko Save i Drave do Dunava. Ipak ju ni Braslav nije mogao dugo obraniti. Bježeći pred nasilnim Magjarima, dopriješe mnogi panonski Slaveni k banu Braslavu u posavsku Hrvatsku. Tako je ovdje miješanjem Hrvata s panonskim Slavenima postalo narječje kajkavsko.

Prethodno poglavlje:	Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)	Sljedeće poglavlje:
Branimir		Tomislav, prvi kralj hrvatski