Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Japodi i Panonci

2. Japodi i Panonci

U Primorju današnje Hrvatske — a djelomice takodjer u susjednoj Istri i Dalmaciji — stanovalo je ilirsko pleme Liburni. Njima na sjeveru spominju se hrabri Japodi. Karlo dr. Patsoh; »Japodi«. Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini za god. 1896. Sime Ljubić: »Japudija«. Viestnik hrv. arheološkoga društva g. 1885.

Ovi stanovahu po svoj prilici u Gorskom kotaru, zatim na sjevernoj padini Velike i Male Kapele, te u Lici, Gackoj i Krbavi, a takodjer u zapadnom dijelu današnje Bosne. Japodi bijahu podijeljeni u više plemena. Od ovih spominju se poimence Moentinci, Arupinci i Posenci. Osvojivši Istru, raširiše Rimljani svoju vlast do Liburna i Japoda. Već godine 129. prije Isusa vidimo Rimljane u ratu s Japodima i Libur­nima; rimske su vojske vodili Sempronije Tuditan i Tiberije Pandusa. Čini se, da Rimljani nijesu ovdje uspjeli, jer Japode nalazimo kasnije po­sve neodvisne od republike rimske. Čudimo se, što nije ove krajeve osvojio slavni Julije Cezar, koji bijaše deset godina (59.-50. prije Isusa) upravitelj ilirske pokrajine i sjeverne Italije (cisalpinske Galije). Dogo­dilo se upravo obratno: rimska je republika tada izgubila i Dalmaciju! Dok je naime Cezar osvajao današnju Francusku (transalpinsku Galiju), dignu se Dalmatinci, te Liburnima otmu grad Promonu. Liburni se sada dobrovoljno podvrgnu Rimljanima, da od njih dobiju pomoći protiv Dal­matinaca. Cezar je doista od Dalmatinaca zatražio, neka Liburnima vrate Promonu. Kada se Dalmatinci ne htjedoše odazvati tomu nalogu, pošalje Cezar god. 50. protiv njih jaku vojsku. Dalmatinci sasijeku rimsku vojsku, te se proglase slobodnima. Dobro im dodje, što je u rimskoj državi na­stao gradjanski rat izmedju Pompeja i Cezara. Za trajanja toga rata uni­štiše Dalmatinci god. 48. kod grada Sinoda 15 kohorta pješaka i 3000 ko­njanika, koje htjede Cezarov prijatelj Gabinije iz Italije kopnenim putem kroz Iliriju odvesti u Makedoniju protiv Pompeja. Dalmatinci su god. 44. iza smrti Cezarove svladali i prokonzula Vatinija. Ništa nije polučio ni Cezarov ubojica Bruto, komu je senat podijelio upravu Ilirije. Nova epoha u povijesti naših krajeva počinje se istom godine 40., kada je provincija Ilirik zapala triumvira Oktavijana Augusta. Već god. 39. šalje Oktavijan u Dalmaciju veliku vojsku i jako brodovlje pod vod­stvom Asinija Polliona. Ovaj zauzme Salonu i pokori Dalmaciju, čemu se u velike radovahu Rimljani. Kasnije dodje u Italiju sam Oktavijan, koji redomice svlada ostala ilirska plemena, a Jadransko more očisti od gu­sara. Sada je došao red na Japode. Ovi bijahu tako moćni, da su tečajem posljednjih 20 godina dvaput protjerali rimske vojske, pa su onda oplije­nili rimsku koloniju Trst, a navaljivali čak na Akvileju. Bez osobita otpora pokore se Oktavijanu neka japodska plemena. Oktavijan zauzme japod­ske gradove Arupium (danas Prozor kod Otočca) i Terponos, koje ne htjede spaliti, da Japode lakše sklone na predaju. Ipak je Oktavijan kasnije imao krvavih borba, osobito kad je opsjedao Metulum (danas Čakovac kod Ogulina). Opsada ovoga grada bijaše dugotrajna i teška, jer su Me­tuljani imali posebne strojeve, s kojima ubijahu Rimljane. Sam Oktavijan desio se u pogibelji života, jer je pao s nekoga mosta, pa slomio desnu nogu i obadvije ruke. Rimljani su Metulum zauzeli više prijevarom nego li silom oružja. Grad bude uništen vatrom. Ovo je tako uplašilo druge Japode, da se Rimljanima pokoriše dobrovoljno. Sjeverno od Japoda stanovahu Panonci u današnjoj Hrvatskoj i Sla­voniji, te u susjednim dijelovima Kranjske, Štajerske i Ugarske. Poput Ilira bijahu Panonci podijeljeni u mnogo plemena. Tako su Kolapijani i Brajci stanovali u Pokuplju, Segešćani i Varcijani u Posavini, Odrijaci u Turopolju, Kotorani u Medjumurju, Jasi izmedju Save i Drave od Varaž­dina do Daruvara, a Kornokati, Srijemci i Amantini u istočnoj Slavoniji. Neki historičari drže, da je medju Panoncima bilo već u davno doba ta­kodjer Slavena. Sigurno je pak to, da se u ovim krajevima oko godine 280. prije Isusa naseliše Gali ili Kelti, koji su istodobno ratovali na Bal­kanskom poluotoku. Gala nije bilo mnogo, te se valjda rasplinuše medju Panoncima; jedini im je trag ostao na ušću Save u Dunav, gdje se spo­minje galsko pleme Skordisci. Rimljani su dvaput prije Oktavijana pokušali, da pokore Panonce; ali ne postigoše nikakovih uspjeha. Kada je dakle Oktavijan svladao Ja­pode, odluči se takodjer za vojnu na Panonce. On je doduše znao, da Pa­nonci mogu na oružje dići 100.000 vojnika; ipak se odvažio na taj rat po­najviše zato, što Panonci ne bijahu složni, te je svako pleme živjelo za sebe. Oktavijan provali u Pokuplje, gdje je 8 dana palio sela panonska. Tako dopre Oktavijan do ušća Kupe u Savu, gdje je stajao velik grad Sisak, središte plemena Segešćana. Oktavijan htjede Sisak zauzeti, da ovdje podigne rimsku tvrdjavu i žitnicu za dalnje ratove svoje. Opsada Siska trajala je mjesec dana. Grad se napokon morade predati, jer su Rimljani raspršili panonske čete, koje potekoše u pomoć Sisku. Oktavijan poštedi Sisak, te u grad stavi jaku posadu od 25 kohorta (12.000 pješaka). Iz Siska raširila se rimska vlast malo po malo u da­našnjoj Hrvatskoj i Slavoniji izmedju Save i Drave. Ipak nije narod bio zadovoljan s rimskom upravom, osobito poslije godine 30. prije Isusa, kada se rimska republika pretvorila u carstvo, te je Oktavijan postao prvim carem rimskim. Nezadovoljni bijahu ne samo Panonci, već tako­djer Iliri i Japodi. Svi ovi narodi složno dignu ustanak 6. godine poslije rodjenja Isusova. Suvremeni rimski historičar veli, da je oružje pogra­bilo 800.000 ljudi, koje su vodili Bato i Pines. Ljuto se uplašio car Okta­vijan. Zato sastavi golemu vojsku (15 legija), da uguši ustanak. Rimljane je isprvice vodio Tiberije (potonji car), a poslije njega Germanik. Stra­hovita je borba potrajala 4 godine, te su Rimljani istom godine 9. poslije Isusa konačno pokorili ove krajeve.

Prethodno poglavlje:	Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)	Sljedeće poglavlje:
Iliri i Grci		Rimljani