Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Hrvatska god. 1466.—1478.

57. Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Hrvatska god. 1466.—1478.

Mjeseca kolovoza g. 1466. dodje kralj Matija Korvin u Hrvatsku, da uredi neke prilike. U Križevcu sabere 8. kolovoza oko sebe hrvatske velikaše i plemiće, te sporazumno s njima odredi način, kako će se u zagrebačkoj biskupiji plaćati desetina. Iz Kri-ževca podje kralj u Zagreb, gdje je 23. kolovoza potvrdio pravila nekih cehova.1 Tom prigodom dade kralj Hrvatima novoga bana. To bijaše kraljev ljubimac Ivan Tuz, dotada „magister kraljevskih vratara", a odsada „ban i vrhovni kapetan kraljevina Bosne, Dalmacije, Hrvatske i čitave Slavonije". Banov brat ili rodjak Osvald Tuz bio je još 16. travnja 1466. imenovan biskupom zagrebačkim, premda još ne bijaše svećenik, već samo klerik vesprimski.2 Novi ban dobije zadaću, da „obnovi medje kraljevina Dalmacije i Hrvatske", pa da osvoji grad Klis. Ovaj naime grad držala je Margareta, udovica nesretnoga bana Pavla Špirančića; za Klis pak otimahu se Turci i Mlečani, jer se iz tvrdoga Klisa može na uzdi držati sva zemlja od Spljeta do Trogira. Već sredinom rujna dodje ban Tuz pred Klis, radi čega se uzrujaše Mlečani. Bojeći se za svoj Spljet i Trogir, počnu Mlečani 25. rujna uvjeravati kralja Matiju, da se oni nikako ne će miješati u borbu za Klis. Tako pade Klis u kraljeve ruke.3 Kralj Matija nije nastavio borbu za oslobodjenje Bosne od vlasti turske. Mjesto toga naumi on osvojiti češko kraljevstvo. Evo, kako je došlo do toga. Papa Pavao II. prokune (23. prosinca god. 1466.) češkoga kralja Jurja Podjebradskoga kao zaštitnika t. zv. „kaležnjaka", koji pri­mahu sv. pričest pod prilikom kruha i vina. Njemački car Fridrik III. bude pozvan, neka Jurja zbaci s prijestolja. Kada car nije toga mogao izvršiti, zamoli on početkom g. 1468. Matiju Korvina za pomoć. Fridrik obeća Matiji, da će se odreći naslova „kralj ugarski" i da će mu dati novaca za rat na Jurja. Matija se nadao, da će biti izabran za kralja češkoga i njemač­koga. Pošto mu je pak još g. 1464. bez potomaka umrla supruga Kata­rina, kći Jurja Podjebradskoga, nijesu ga više vezali rodbinski odnosi prema kralju češkomu. Zato se Matija odazove pozivu cara njemačkoga, pa 31. ožujka 1468. navijesti Jurju rat. Matija osvoji Moravsku, Šlesku i Lužicu. U Češkoj pristanu uz njega katolički velikaši, koji ga 3. svibnja 1469. izaberu češkim kraljem. Juraj Podjebradski umre 22. ožujka 1471. Nato su „kaležnjaci" 27. svibnja 1471. za kralja češkoga izabrali poljskoga kraljevića Vladi slava. Ovaj nastavi borbu s Matijom Korvinom. Do sporazuma dodje istom 7. prosinca 1478. u Olomucu. Vladislav zadrži Češku, a Matija sve druge zemlje češke krune. Još bude ustanovljeno, da će i Češka pripasti Matiji, ako preživi suparnika svoga; jednako će Vladislav zavladati Moravskom, Šleskom i Lužicom, ako prije njega umre Matija.* Ovaj ugovor potpisala su oba kralja tekar 21. srpnja 1479. u Olomucu, gdje je kralj Matija u znak pomirenja i u čast svoga gosta priredio sjajne svečanosti.

Dok je Matija svoje sile trošio u Češkoj, provaljivahu Turci u Hr­vatsku. Kad je naime 17. siječnja god. 1468. umro junak Juraj Kastriotić Skenderbeg, pade Albanija pod vlast tursku. Odsada je Hrvatska prva na udaru Turcima. — Na proljeće god. 1468. provale Turci iz Bosne preko Like i Krbave sve do Senja. Odavle zadju u frankopansku župu Modruše, gdje su palili kuće, pustošili polja, a hvatali ljude i stoku. Iste je godine i mletačka Dalmacija stradala od provala turskih.5 U ožujku god. 1469. nastave Turci svoje navale na Hrvatsku. Bosanski namjesnik Izabeg prodre početkom svibnja sa 20.000 Turaka preko Hrvatske u Kranjsku. Ovdje su Turci oplijenili mnoge crkve, popalili brojna sela, poubijali puno ljudi, pa se onda sa 60.000 zarobljenika vratili u Bosnu.6 Slijedećih je mjeseci opet stradala Hrvatska, odakle su Turci odvukli preko 10.000 ljudi. Na Miholje (29. rujna) provale Turci po četvrtiput iz Bosne u Hrvatsku i dopru sve do Save. Bijedni Turopoljci pobjegoše po noći u Zagreb, odakle se vidjelo, kako gore sela njihova. Bjegunci pripovijedahu, da će Turci prijeći preko Save, te oplijeniti Kaptol i stolnu crkvu. „Turski strah" ovlada Zagrepčanima; zato prestade stoljetna mržnja izmedju Kaptola i Griča, te su Gričani dozvolili kanonicima i kaptolskim gradjanima, da se-zaklone u gornji grad, koji je bio dobro utvrdjen. Ipak nijesu Turci prešli preko Save, jer je kroz noć rijeka nabujala uslijed jakih kiša u Kranjskoj. Izmedju Griča i Kaptola bude tim povodom 3. listopada g. 1469. sklopljen ugovor, kojim jedni i drugi zaboravljaju na dosadašnje nepravde. Ipak su kanonici uvidjeli potrebu, da utvrde svoj Kaptol; zato odmah zamole kralja Matiju, neka im dozvoli graditi bedeme oko Kaptola. Ovu dozvolu dade kralj Matija već 17. studenoga 1469. u Budimu.7

Za ovih turskih provala bio je u pogibelji frankopanski grad Senj. Frankopanima su pomagali Mlečani, koji se bojahu, da će Turci provalji­vati u Istru, ako osvoje frankopanska imanja. Naprotiv je Matija Korvin sumnjao, da se Mlečani žele dočepati Senja, kao što su već ugrabili to­liko gradova u Dalmaciji. Zato Matija pošalje u Hrvatsku svoga kapetana Blaža Magjara8 sa 9000 konjanika. U studenomu g. 1469. otme Blaž kne­zovima Frankopanima grad Senj.9 Odsada je Senj „kraljevski" grad; u njemu zapovijedaju posebni kapetani, koji ga brane od Turaka i Mlečana. Blaž Magjar nametne Senju godišnju daću u iznosu od 400 dukata; no kralj Matija ukine ovu daću 5. ožujka 1471., kada je gradu Senju potvrdio sve stare pravice i sloboštine.1'*

Hrvatska je i god. 1470. stradala od provala turskih. Zato je kralj Matija skinuo nesposobnog Ivana Tuza, te banom imenovao Blaža Ma­gjara, koji se u listini od 5. prosinca 1470. zove „ban kraljevina Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije". Po nalogu kralja Matije dade Blaž Ma­gjar skinutoga bana zatvoriti, jer je radio protiv kralja; ipak bude kasnije Ivan Tuz pušten na slobodu, te je živio u Medvedgradu kod Zagreba.11 — Još teža bijaše za Hrvatsku god. 1471. Mjeseca svibnja dopru Turci u Dalmaciji do zidina gradova Spljeta, Zadra i Šibenika. Početkom lipnja provali Izabeg preko Hrvatske u Kranjsku. Harajući sve do Ljubljane i Kranja, zadje i u Štajersku do Celja, te se onda sa 30.000 zarobljenika vrati u Bosnu. Turci su mjeseca kolovoza robili oko Zagreba, a u stu­denom provalili preko Krasa sve do Gorice.12 U rujnu g. 1471. zauzmu Turci tvrdju Počitelj na rijeci Neretvi. Time dodje pod tursku vlast čitava Hrvatska izmedju Neretve i Cetine, izuzev primorsku Krajinu. Odanle odu hrvatski velikaši u Slavoniju. Tako je Vladislav Vukčić, sin hercega Stje­pana, dobio od Matije Korvina gradove Veliki i Mali Kalnik, dočim se vojvoda Ivan Vlatković nastanio u Gorama. Za vrijeme ovih provala tur­skih dobio je Blaž Magjar u banskoj časti druga: Damjana Horvata od Litve;13 ali nijedan nije dosta učinio za obranu domovine. Uz to bi se neprestano svadjali hrvatski velikaši. Najmoćniji knezovi Frankopani bijahu pocijepani u više loza, koje se nemilice zatirahu. Otvoren je rat bjesnio izmedju Frankopana i krbavskih knezova Kurjakovića. Time je padala ot­porna snaga naroda hrvatskoga. — Turci su znali dobro izrabiti kraljevu odsutnost i domaće smutnje. Sultan Muhamed dade god. 1471. na desnoj obali Save ispod Mitrovice graditi novu tvrdju, koja dobije ime „Šabac". Iz ove tvrdje moći će Turci prelaziti preko rijeke Save, te pustošiti po istočnoj Slavoniji i Srijemu.14 God. 1471. bukne buna proti kralju Matiji, koji ratuje s kršćanima mjesto s Turcima. Buntovnici odluče skinuti Ma-tiju, pa na prijestolje ugarsko-hrvatsko staviti poljskoga kraljevića Kazi­mira. U kolo buntovnika stupi Ivan Vitez (tada već nadbiskup ostrogonski), zatim biskupi: Ivan Česnički i Osvald Tuz, ban Blaž Magjar, te većina plemića i velikaša ugarskih i hrvatskih.15 Mjeseca listopada g. 1471. pro­vali Kazimir u sjevernu Ugarsku, ali bude suzbijen, jer se medjutim kralj na saboru u Budimu pomirio s većinom biskupa i velikaša. Kralj je 18. rujna 1471. potvrdio 31 članak toga sabora, te obećao: da će svake go­dine sazivati sabor, čast župana podjeljivati samo plemićima, a za kaštelane po tvrdjama namještati zaslužne domaće ljude; nijedan plemić ne će iz­gubiti svoje imanje bez prethodne sudbene odluke; nitko ne će biti radi veleizdaje osudjen bez privole biskupa i velikaša; kraljevski vojnici ne smiju nikomu dodijavati.1" — Još je kralj proganjao buntovnike, kad li u svibnju g. 1472. provale Turci preko Hrvatske u Kranjsku i Štajersku.. Poharavši okolinu Ptuja i Maribora, opustoše Turci na povratku imanja knezova Frankopana. Mjeseca rujna preleti 12 tisuća konjanika turskih preko Hrvatske i Kranjske čak u Furlansku. Uzalud nastojahu prestrašeni Mlečani, da Frankopane, Kurjakoviće i Zrinske slože u savez protiv Tu­raka. U studenomu g. 1472. provale Turci opet u Hrvatsku, odakle dopru sve do Istre i Gorice.

„Turski strah" obuzme zagrebačke Dominikance, koji su imali svoj samostan izvan gradskih zidina u (Vlaškoj ulici). Dominikanci izmole 14. veljače 1473. od kralja Matije dozvolu, da sebi u gornjem gradu uz crkvu sv. Katarine sagrade nov samostan.17 Pavlini pak iz Remeta kod Zagreba kupiše sebi 22. siječnja 1473. u gornjem gradu uz gradski zid (kraj Dverca) kulu s kućom, da se i oni uzmognu zakloniti, ako u okolicu Zagreba pro­vale Turci.18 — Medjutim je Matija Korvin g. 1471. Nikolu Iločkoga imenovao „kraljem bosanskim". Nikola se g. 1472. dade okruniti,19 pa onda uze raditi, kako bi Turcima oteo njihov dio Bosne. Nikola bijaše istodobno takodjer ban Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, te gubernator bogate prio-rije vranske. Uz Nikolu Iločkoga ostade i nadalje Damjan Horvat banom Slavonije.20 Nikola se nadao, da će uspjeti u ratu s Turcima, jer se na sultana digla Perzija. Ipak nije učinio ništa. Izabeg dapače provali (mje-rujna 1473.) u Hrvatsku, a porobi i susjedne zemlje: Kranjsku, Korušku i Štajersku. Nato kralj Matija imenuje 20. studenoga g. 1473. slavonskim banom svoga kr. blagajnika Ivana Ernušta.21 Odsada je Nikola Iločki samo „kralj bosanski", a Damjan Horvat „ban Dalmacije i Hrvatske". Odmah su Turci došli pozdraviti novoga bana. Domaći ljetopisac kaže: „Turci pridoše na Božić god. 1473. v Hrvate i ostaše v Hrvatih 15 dan i učiniše vele zla." Najveća nevolja stiže Hrvatsku g. 1474. Mjeseca lipnja opustoše Turci plodno Turopolje, te okolice gradova: Dubovca, Krapine, Zaboka, Oštrca, Grebena, Rakovca, Križevca, Varaždina i Koprivnice. Iz hrvat­skoga Zagorja i Podravine odvuku Turci u ropstvo do 14 tisuća ljudi i mnogo stoke. Isti su krajevi na jesen g. 1474. ponovno nastradali. God. 1475. dopru Turci u Zagorju do Cesargrada, ali ih na Sutli 24. kolovoza potuče plemić Sigismund Polhaim.22 Tolike nevolje sklonuše napokon kralja Matiju, te se on počeo god. 1474. i 1475. spremati za rat na Turke. Još 2. listopada 1474. zaključio je sabor u Budimu, da svako ognjište ima doprinijeti po 1 dukat za obranu kraljevine Ugarske od Turaka.23 Pošto je pak početkom g. 1475. srnederevski paša Alibeg provalio u Ugarsku, te 7. veljače zapalio Veliki Varadin i — opustošiv Bačku — vratio se kući s mnogo plijena, sazove kralj Matija sabor ugarski. Ovaj sabor 24. travnja dozvoli opet kralju, da od svakog ognjišta ubere po 1 dukat za pokriće ratnih troškova.24 Kralja je na taj rat nagovarao Usun Hasan, vladar Perzije. Matija zbilja sakupi 60.000 vojnika, te 15. veljače 1476. zauzme Šabac, gdje su se Turci hrabro branili 33 dana.25 Odmah sutradan javlja kralj „iz sretnoga našega ta­bora kod naše varoši Šapca" papi Sikstu IV. svoj uspjeh, pa dodaje: „Ja sam osvojio već mnoge i vrlo čvrste tvrdje; ali nijedna me nije stajala toliko napora i poteškoća, pa toliko ljudi i troškova."26 Ipak nije kralj nastavio rata, nego se 15. rujna 1476. oženio sa Beatricom, kćerkom na-puljskoga kralja Ferdinanda.27 Tako su Turci opet mogli (u srpnju i listo­padu 1476.) pustošiti Hrvatsku. — U ožujku g. 1476. umre slavonski ban Ivan Ernušt, a početkom g. 1477. slijedio ga je bosanski kralj Nikola Iločki. Nekoliko mjeseci iza smrti njegove provale 32.000 bosanskih Tu­raka u Hrvatsku, a preko nje u Kranjsku i Štajersku. Veli se, da su tada Turci u tim zemljama bez ikakve zapreke pustošili preko mjesec dana. Zdvojni Hrvati odaberu nato 3 poslanika, koji će zamoliti kralja, neka nešto učini za obranu Hrvatske. Matija se upravo nalazio u Austriji, gdje je ratovao sa carem Fridrikom. On je već prije nekoliko mjeseci ime­novao Ladislava od Egervara banom čitavoga kraljevstva hrvatskoga.28 Iz Korneuburga pak pošalje kralj hrvatskim staležima 18. listopada 1477. poslanicu, kojom kraljevini Hrvatskoj podjeljuje pravo, da sama upravlja zemaljskom obranom svojom. Sabor dobiva pravo, da bira „zemaljskoga kapetana", koji će voditi vojsku hrvatsku. Pošto je pak Hrvatska zadnjih godina puno pretrpjela, oprašta joj kralj kroz 4 godine svaki porez, da što uspješnije odbija provale turske.29 Hrvati se 20. siječnja 1478. sastanu na saboru u Zdencima. Ovdje se točno ustanovilo, kako će Hrvatska suzbijati Turke. Uspjeh nije izo­stao. U Bosnu se ljeti g. 1478. vraćalo 20.000 turskih konjanika, koji su plijenili po Kranjskoj. Hrvatima pošalju pomoć Mlečani, da se osvete bo­sanskim Turcima, koji su prošle jeseni (g. 1477.) provalili u Furlansku. Knez Petar Zrinski dočeka Turke i razbije ih; ostatak im pak uništi ka­petan grada Jajca.30

Prethodno poglavlje:	Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)	Sljedeće poglavlje:
Propast kraljevine Bosne		Hrvatska god. 1479.—1490.