Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Dalmacija

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

4. Dalmacija[uredi VE]

Kako se u današnjim našim krajevima širila rimska vlast, tako je rasao takodjer rimski »Illyricum«. Pod ovim imenom ra­zumijevahu se kasnije sve zemlje od Jadranskoga mora do Dunava, te od sredine Alpa do Šare planine (u Makedoniji). Tečajem vremena iz­gubilo je ime »Ilirik« prvobitno značenje; nije to naime više bila kakva rimska upravna oblast (provincija), već geografska oznaka za čitavu skupinu zemalja. Unutar pak toga »Ilirika« urediše Rimljani nekoliko pokrajina; medju ovima bijahu dvije (Dalmacija i Panonija) na teritoriju današnjih hrvatskih zemalja. Rimska pokrajina Dalmacija dobila je svoje ime po istoimenom ple­menu ilirskom; zapremala je pak cijelu današnju Dalmaciju s Her­cegovinom i Crnom Gorom, zatim veći dio Bosne, pa južnu Hrvatsku s istočnim dijelom Istre. Na jugu dopirala je Dalmacija do rijeke Drima i Bojane, dočim su joj na istoku pripadali takodjer krajevi preko rijeke Drine do Ibra i Kolubare. Uz morsku obalu spominju se u rimskoj Dal­maciji gradovi: Albona (danas: Labin), Tarsatica (Trsat), Senia (Senj), Corinium (Karin), Aenona (Nin), Jadera (Zadar), Scardona (Skradin), Tragurium (Trogir), Salona (Solin), Oeneum (Omiš), Muicurum (Ma­karska), Narona (Vid), Epidaurum (Cavtat), Risinium (Risan), Decatera (Kotor) i Scodra (Skadar). Na otocima Jadranskoga mora stajahu u rimsko doba ovi gradovi: Absorus (danas: Osor), Crepsa (Cres), Curica (Krk), Arba (Rab), Pamodus (Pag), Solentium (Šolta), Brattia (Brač), Pharos (Hvar), Issa (Vis), Corcyra nigra (Korčula) i Meleta (Mljet). Na kopnu današnje Dalmacije bijaše u rimsko doba mnogo gradova i trgovišta, od kojih spominjemo ove: Nedinum (danas: Nadin), Tilurium (Trilj), Setovium (Sinj), Tinninium (Knin), Andetrium (Muć), ad Novas (Imotski), Aequum (Čitluk) i Promona (Teplju-Klanac). U južnoj Hrvat­skoj bijaše takodjer više rimskih mjesta, na pr. Arupium (danas Prozor kod Otočca), Avendo (Kompolje), Metulum (Čakovac kod Ogulina), Quadrata (Slunj), ad Fines (Topusko) i ad Pretorium (Dubica). Vrlo mnogo ostataka rimskih gradova i sela nalazimo u Bosni i Hercegovini, n. pr. u Ilidžama, u Županjcu (Delminium), kod Sarajeva (ad Matricem), kod Travnika, kod Bihaća, kod Banjaluke (Castra), u Gradini (Domavia) blizu Srebrenice, kod Doboja, kod Stolca, kod Konjica, u Livnu (ad Libros), u Zenici, u Brčkoj (Saldae) i u Dolnjoj Tuzli (Salinae). Namjesnici rimske Dalmacije stanovahu u Saloni. Tu bijaše središte vojništva, uprave, školstva, prometa, obrta i trgovine za čitavu Dal­maciju. Salona imala je ogromne trostruke zidine, dva vodopada, krasne palače i hramove, te igrališta i kupališta; zato se i smatrala malim Ri­mom. U prelijepoj okolici salonskoj dao je sebi car Dioklecijan na mor­skoj obali sagraditi divotnu palaču ili (pravije reći) grad. Ovdje se naime uz pravi carski dvor nalaizilo još i drugih zgrada, n. pr. hram boga Jupitra, careva grobnica (mauzolej), kazalište, cirkus, kupalište, kuća za tjelesnu stražu i kuća za careve dvoranike. Oko svih ovih zgrada tekao je zid u obliku četverokuta, kojemu su istočna i zapadna stranica bile duge po 213 metara, a sjeverna i južna po 158 metara. Zidove je štitilo 18 kula, a u grad ulazilo se na troja vrata. U tome gradu zaklonio se car Dioklecijan, kad je 1. svibnja 305. odložio carsku krunu. Ovdje je spro-veo zadnje godine života svoga u miru, gledajući bajno Jadransko more: tu ga stiže i smrt god. 313. U Dalmaciji bijaše glavna rimska cesta, koja je vodila iz Salone preko Trogira, Skradina, Senja, Trsata i Trsta u Akvileju. Druga cesta išla je iz Salone preko Čitluka prema dolini rijeke Vrbasa u Servitium (Stara Gradiška). Treća je cesta iz Salone vodila preko Livna i Sara­jeva u sredinu Balkanskoga poluotoka, a četvrta preko Cavtata i Ko­tora u Skadar.


Prethodno poglavlje: Povijest Hrvatske I. (R. Horvat) Sljedeće poglavlje:
Rimljani Panonija