Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Kralj Slavić

29. Kralj Slavić

Petar Krešimir nije imao sina. Prema tomu bi nasljedstvo pripadalo njegovu sinovcu Stjepanu. Zato se već g. 1066. na kr. zapovjedi sjaji ime prijestolonasljednika Stjepana.1 Pošto se kralj Petar Krešimir na listinama zadnjiput spominje god. 1073.2, sudimo, da je on umro g. 1074. Nije ga ipak naslijedio njegov sinovac Stjepan, nego Slavić. On bijaše hrvatski velikaš, porijaklom iz Trstenika kod Omiša.3 Prema tomu pripadao je Slavić po svoj prilici Kačićevu plemenu, koje se prostrlo na jugu od Splita, naročito pak oko grada Omiša, pa dalje u Krajini.4 Čini se, da Slaviću nije smetao boležljivi kraljević Stjepan. Tako se barem daje zaključivati po Stjepanovim riječima: »Kada sam bio pritisnut teškom bolešću, pozvah časne svećenike kraljevstva hrvatskoga, da liječe bolesti duše moje. Tada sam se po njihovom savjetu dao prenijeti u samostan sv. Stjepana prvomučenika (kod Splita)'; položih čast nasljednika i svako drugo dostojanstvo, te sam sebi ovdje odredio mjesto za grob.5

Proti Slaviću ustade žiteljstvo primorskih gradova. Ovim Latinima nije bilo pravo, što se na prijestolje hrvatsko popeo narodau vladar. Valjda se Slavić zamjerio takodjer Dmitru Zvonimiru, mjesto koga se kao ban spominje Petar." Ali kako će ova protukraljevska stranka svrgnuti Slavića. uz koga je pristao narod hrvatski? Latini se 'posluže Normanima iz južne Italije. Koncem g. 1075., — kada se u Hrvatskoj nitko nije nadao ratu. — dodje ovamo iz Apulije normanski vojvoda Amiko od Giovenazza s velikom vojskom. Kralj Slavić bude zarobljen i odveden iz Hrvatske, te mu nestaje traga i glasa.7

Nato počeše primorski gradovi odmah očijukati s republikom mletačkom. Time su valjda htjeli Hrvate prisiliti, da sebi za kralja izaberu takova čovjeka, koji bude i Latinima po volji. Dalmatinski se gradovi stave dapače u izravne pregovore s mletačkim duždem Dominikom Silvijem. Sigurno im je dužd prigovorio, što stoje u savezu s Normanima.. Mlečani se naime uplašiše, da ne bi smioni Normani bizantinskomu carstvu oteli Dalmaciju, kako mu prije oteše južnu Italiju. U takvom slučaju Normani bi Mlečanima zatvorili izlaz iz Jadranskoga mora. Zato predstavnici nekih dalmatinskih gradova (Splita. Trogira, Zadra i hrvatskoga Biograda) morahu duždu 8. veljače 1076. obećati, da u buduće nikada više ne će u Dalmaciju zvati niti Normana niti kojih drugih tudjinaca.8

Ovu zavjernicu potpisali su takodjer crkveni dostojanstvenici, i to: splitski nadbiskup Lovro, ninski biskup Formin i biogradski biskup Prestancije. To nam dokazuje, da je proti Slaviću radilo i latinsko svećenstvo u Dalmaciji, jer je Slavić kao narodan vladar sigurno pristajao uz slavensko bogoslužje. U to doba vlada u Rimu silni papa Grgur VII. (god. 1073.—1085.), za koga znamo iz njegova pisma češkomu knezu Vratislavu II., da je odlučan protivnik slavenske službe božje." Papa Grgur VII. htjede da pod svoju vlast spravi sve vladare u Evropi. Papi se zaista pokoriše kršćanski vladari ne samotna zapadu (u Francuskoj, Španjolskoj i Engleskoj), već i na istoku (u Češkoj, Ugarskoj i Poljskoj). Hrvatski kralj nije valjda htio da ima nad sobom gospodara; zato morade pasti. Čini se, da je Grgur VII. htio na hrvatsko prijestolje postaviti danskoga kraljevića Magna.10 Sredinom godine 1075. nalazimo Magna već na putu prema Rimu. Ali kraljević Magno iznenada umre, a iza toga nastrada i kralj Slavić. Nije ipak vjerojatno, da bi Normani u Hrvatsku provalili na poziv pape Grgura, jer je papa godine 1074. prokleo Roberta Guiscarda, normanskoga vojvodu Apulije, Kalabrije i Sicilije. No već u studenomu g. 1075. boravi u Hrvatskoj papin poslanik: nadbiskup Gerard. On je kao papin poslanik prisustvovao koncem g. 1075. takodjer crkvenomu saboru u Splitu. Na tome saboru sudjeluju uz splitskoga nadbiskupa Lovru jošte ovi biskupi: Stjepan zadarski, Ivan trogirski, Formin ninski, Grgur rapski, Teodozije biogradski, Grgur hrvatski i Vazilije osorski. Biskupi raspravljaju o crkvenim stvarima, a spominje se i slavenska služba božja.11 Ali je vrlo vjerojatno, da se biskupi s poslanikom papinim dogovarahu takodjer o tomu, koga će postaviti na prijestolje hrvatsko.

Prethodno poglavlje:	Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)	Sljedeće poglavlje:
Petar Krešimir		Dmitar Zvonimir