Poviest Hrvatska. Dio drugi (Smičiklas)/Pripomenak

Izvor: Wikizvor
Naslovnica Poviest Hrvatska. — 
Dio drugi. Od godine 1526 - 1848.
autor: Tadija Smičiklas
Sadržaj


[i]
PRIPOMENAK.

Od mnogo godina uzdišu sviestni rodoljubi hrvatski za sustavno napisanom historijom svoga naroda. Ovaj glas budio je mene, te sam ostavio započeta specijalna iztraživanja, da shvatim cjelokupnu narodnu poviest u obseg i oblik prijatan naobraženomu dielu naroda. Razdielio sam cielo djelo u dva svezka, od kojih jedan predajem evo obćinstvu, pošto se je „Matica Hrvatska" rodoljubivo odazvala, da ovu knjigu poda na ruke narodu.
Mnogo bih imao pripoviedati o sastavu ove knjige i napose o razdiobi hrvatske poviesti u četiri dobe, dotično dvanaest knjiga, ali za sada u ovom malom pripomenku spominjem samo njeka, jer sam voljan, dok i prvi dio ove knjige ako bog da do godine sviet ugleda, obširnijom razpravom u uvodu sav unutarnji sustav ovoga djela pred učenim svietom potanko opravdati. Da je ovo djelo na vrelih osnovano i iz samih vrela skoro čitavo život svoj dobilo, tomu je naravski raz- log, jer je prvo u ovom obliku i obsegu za poviest hrvatsku ovih triju vjekova. Upravo zato bio bi kritički dio tako velik, da bi knjiga još jednom tolika narasla, da su u opazkah vrela i literatura dobila svoje mjesto. Toliko je još nigdje netiskanih važnih vrela služilo ovoj knjizi, da bi sama ona izpunila jednu omašnu knjigu. Ako bude „Matica Hrvatska" premogla, ova će vrela sa specijalnimi excursi o istih napose izaći kao dodatak cieloj historiji. Uzornici moji u histo- rijskom pripoviedanju čine isto tako, samo što je pred njimi puno radnika bilo, a pred menom veoma malo ili gotovo nitko. Zato neće pravedni zemljaci modi niti očekivati, da djelo bude posvema savršeno. Koji prvi procrtava brazdu na pustom polju, on uživa veće veselj e nego li obdjelavatelji poslije njega, ali brige i trud njegov jedva naslućivati znati radnici na preoranom polju. [ii]U izradjivanju ove knjige podpomagala su me ranoga gospoda i prijatelji, jedni kao čuvari ovdašnjih arkiva, pružajuć mi sa najvećom pripravnosti spise odnoseće se na poviest hrvatsku, a drugi svojim historijskim materijalom, što su ga za poviest našu po raznih arkivih sakupili, podavajuć mi isti na porabu. Svima ovim zasad sveukupno od srdca za ljubav hvalim, dok im se u prvom dielu ove knjige poimence neodužim. Da ovoga djela već sad jedan dio na sviet izlazi, ima se zahvaliti i rodoljubivoj hrvatskoj vladi, koja mi je obzirom na veliku potrebu ovakve knjige smanjila broj sati službovanja na ovdašnjoj gimnaziji, da uzmognem što prije ovo djelo na kraj privesti. Budi joj zato srdačna hvala!
Pisao sam ovu knjigu s ljubavi, kako ištu zakoni historijske umjetnosti za narodnu poviest, a želim od srdca, da ona i što većom ljubavju urodi.

U Zagrebu 1. oktobra 1879.

Tade Smičiklas