Postanak (Šarić)/Glava 9.
← Glava 8.
|
Postanak (Šarić) |
1 I blagoslovi Bog Nou i sinove njegove i reče im: "Rađajte se, množite se i napunite zemlju!
2 Strah i trepet pred vama neka obuzme sve životinje zemaljske i sve ptice nebeske, sve, što se miče na zemlji, i sve ribe morske: sve je predano u vaše ruke.
3 Sve, što se miče, što živi, neka vam bude za hranu: kao nekoć zeleno bilje, tako vam sada sve dajem,
4 Samo mesa, što još ima u sebi svoju snagu životnu, naime krv, ne smijete jesti.
5 I za vašu krv, od koje ovisi život vaš, iskat ću račun; od svake životinje iskat ću za to račun, od čovjeka, od svakoga, pa i od brata njegova iskat ću račun za život čovječji.
6 Tko prolije krv čovječju, njegova se krv ima također proliti od čovjeka, jer je Bog stvorio čovjeka po slici Božjoj.
7A vi se sad rađajte i množite se; raširite se na zemlji i namnožite se na njoj!"
8 Potom reče Bog Noi i sinovima njegovim, što su bili s njim:
9 "Evo, sklapam sad zavjet s vama i s vašim potomcima, što će biti nakon vas,
10 I sa svima živim bićima, što su s vama, s pticama, sa stokom i sa svima zvijerima, što su s vama, sa svima životinjama zemaljskim, što izađoše iz (plovnog) kovčega.
11 I to sklapam zavjet svoj s vama u tu svrhu, da nijedno stvorenje ne bude više uništeno od vode potopa, i da od sada ne dođe više potop, da zatre zemlju."
12 Nato nastavi Bog: "Ovo neka bude znak zavjeta, što ga sklapam između sebe i vas i svih živih bića, što su s vama, za sve buduće naraštaje.
13 Dugu svoju stavljam u oblake, koja će biti za znak zavjeta između mene i zemlje!
14 Kad eto navučem oblake na zemlju i ukaže se duga u oblacima;
15 Tada ću se spomenuti zavjeta svojega, koji postoji između me ne i vas i svih živih bića svake vrste; i nikada više neće biti vode za potop, da uništi sva stvorenja.
16 Kad se ukaže duga u oblacima, pogledat ću je i spomenut ću se vječnoga zavjeta između Boga i svih živih bića svake vrste, što su na zemlji."
17 I reče Bog dalje Noi: "To je znak zavjeta, što ga sklopih između sebe i svih živih bića na zemlji."
18 A sinovi Noini, koji izađoše iz plovnog kovčega, bili su: Šem, Ham i Jafet; Ham je otac Kanaanu.
19 Ova trojica bila su sinovi Noini i od njih se cijelo čovječanstvo zemlje razgranalo.
20 Noa poče obrađivati zemlju i zasadi vinograd.
21 A kad je pio vino, opio se, i ležao je otkriven u šatoru svojemu.
22 Ham, otac Kanaanu, promatrao je golotinju oca svojega, i rekao to obojici braće svoje vani.
23 A Šem i Jafet uzeše plašt i metnuše ga obojica na ramena svoja, stupiše natraške unutra i pokriše njim golotinju oca svojega. Lice njihovo bilo je pri tom natrag okrenuto, tako da ne vidješe golotinje oca svojega.
24 A kad se Noa rastrijezni od vina i doznade, što mu je bio učinio najmlađi sin njegov,
25 Reče on: "Proklet da je Kanaan; neka je najniži sluga braći svojoj!"
26 Potom nastavi: "Blagoslovljen da je Gospod, Bog Šemov; Kanaan neka je sluga njegov!
27 Neka raširi Bog Jafeta; neka prebiva u šatorima Šemovim; Kanaan neka mu je sluga!"
28 Noa poživje nakon potopa još trista i pedeset godina.
29 A svega poživje Noa devet stotina i pedeset godina; i umrije.
← Glava 8.
|
Postanak (Šarić) |