Postanak (Šarić)/Glava 37.
| Postanak (Šarić) |
1 Jakov se nastani u zemlji, u kojoj su boravili oci njegovi kao došljaci, u zemlji kanaanskoj.
2 Ovo je povijest potomstva porodice Jakovljeve. Josip, mladić od sedamnaest godina, čuvao je ovce s braćom svojom, i pomogao je sinovima Bilhe i Zilpe žena oca svojega. I Josip bi javljao ocu svojemu, što bi se o njima zlo govorilo.
3 A Izrael je volio Josipa više, nego sve sinove svoje, jer mu se je bio rodio u starosti njegovoj; i tako mu skroji dugačku haljinu s rukavima.
4 I kad su braća njegova vidjela, da ga otac njihov više voli, nego svu braću njegovu, zamrziše na njega, te nijesu mogli s njim prijaznu riječ da progovore.
5 Jedanput usni Josip san i pripovjedi ga braći svojoj, a oni još većma zamrziše na njega.
6 On im je pripovijedao: "Čujte, kakav sam imao san!
7Gle, vezali smo snoplje u polju, i moj se snop ispravi i ostade stojeći, a gle, vaši se snopovi postavili unaokolo i poklanjali se snopu mojemu."
8 Tada mu braća njegova rekoše: "Ti još hoćeš kralj biti nad nama i vladati nama?" Onda još većma zamrziše na njega zbog sanova njegovih i riječi njegovih.
9 Drugi put usni opet san i pripovjedi ga braći svojoj. Reče: "Gle, usnio sam opet san: Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda poklanjali se meni."
10 Kad je to pripovjedio ocu svojemu i braći svojoj, ukori ga otac njegov i reče mu: "Kakav je to san, što si ga imao? Zar da ja, mati tvoja i braća tvoja dođemo i da se pred tobom na tlo bacimo?"
11 I otad su mu bila braća njegova zavidna, ali otac je to pamtio.
12 I kad jedanput braća njegova otidoše da pasu ovce oca svojega kod Šekema,
13 Reče Izrael Josipu: "Braća tvoja čuvaju ovce kod Šekema. Dođi, poslat ću te k njima!" On mu odgovori: "Evo me!"
14 Tada mu reče: "Hajde i vidi, kako je braći tvojoj i kako je stadu, i javi mi!" Tako ga posla iz doline hebronske, i on dođe u Šekem.
15 I čovjek jedan nađe ga, gdje luta po polju, i zapita ga: "što tražiš?"
16 On odgovori: "Tražim braću svoju; pa reci mi, gdje sad čuvaju stado!"
17 Čovjek odgovori: "Otišli su dalje odavde; čuo sam gdje rekoše: "Poći ćemo u Dotan." I otide Josip za braćom svojom i nađe ih u Dotanu.
18 Oni ga ugledaše izdaleka i, prije nego im se približi, skovaše lukavu osnovu proti njemu, da ga ubiju.
19 Rekoše jedan drugome: "Eno dolazi sanjar!
20 Hajde da ga ubijemo i da ga bacimo u jednu jamu, pa ćemo tada reći, da ga je prožderala divlja zvijer. Vidjet ćemo, što će biti od sanova njegovih."
21 Kad je to čuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz ruku njihovih i reče: "Nećemo ga ubijati!"
22 I Ruben ih nagovarao: "Ne prolijevajte krvi; bacite ga tamo u jamu u pustinji, ali ne mećite ruke na njega!" Tako ga htjede izbaviti iz ruke njihove i povratiti ga opet ocu njegovu.
23 I čim Josip dođe k braći svojoj, svukoše Josipu haljinu, dugačku haljinu s rukavima, što ju imao na sebi.
24 Zgrabiše ga i baciše ga u jamu. A jama je bila prazna; nije bilo vode u njoj.
25 Tada sjedoše da ručaju; pa podigoše oči svoje i pogledaše, a to je dolazila gomila Išmaelaca tamo od Gileada. Deve njihove bile su natovarene mirodijama, balsamom i smirnom; putovali su, da to donesu u Egipat.
26 Juda reče braći svojoj: "Kakva nam korist, ako ubijemo brata svojega i skrijemo umorstvo njegovo?
27 Hajde da ga prodamo Išmaelcima i da ne mećemo ruke na njega, jer brat je naš, naše meso vlastito." Pristadoše na to braća njegova.
28 I kad su trgovci midjanski prolazili, izvadiše Josipa iz jame i prodadoše Josipa za dvadeset srebrnjaka Išmaelcima, a oni odvedoše Josipa u Egipat.
29 Kad je Ruben opet došao k jami, i vidje da nema više Josipa u jami, on razdera haljine svoje,
30 Vrati se k braći svojoj i reče: "Dječaka nema više tu! Kamo ću ja sada?"
30 A oni uzeše haljinu Josipovu, zaklaše jare i zamočiše haljinu u krv.
32 Tada poslaše dugačku haljinu ocu svojemu i poručiše mu: "Što nađosmo; vidi, je li to haljina sina tvojega ili nije!"
33 Kad ju on izbliza pogledao, povika: "Haljina je to sina mojega! Divlja ga zvijer prožderala! Rastrgan, rastrgan je Josip!"
34 I Jakov rastrga haljine svoje i zaogrnu leđa svoja kostrijetom i tugovao je za sinom svojim dugo vremena.
35 Gledali su doduše svi sinovi njegovi i kćeri da ga utješe, ali se on nije dao utješiti i reče: "Ne, s tugom ću sići k sinu svojemu u carstvo mrtvih." Tako ga je oplakivao otac njegov.
36 A Midjanci prodadoše ga u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku tjelesne straže.
| Postanak (Šarić) |