Postanak (Šarić)/Glava 31.
| Postanak (Šarić) |
1 Kad Jakov doču riječi sinova Labanovih, koji su ovako govorili: "Jakov sve prenese na sebe, Što je imao otac naš; od posjeda oca našega steče on sve to bogatstvo."
2 Pa kad i na licu Labanovu razabra, da on nije više prijašnji.
3 Tada zapovjedi Gospod Jakovu: "Vrati se u zemlju otaca svojih i k svojoj rodbini i ja ću biti s tobom."
4 Nato Jakov dade dozvati Rahelu i Leau u polje k stadu svojemu,
5 I reče im: "Vidim na licu oca vašega, da on nije više prema meni kao prije; ali je Bog oca mojega bio s menom.
6 Znate same da sam ocu vašemu služio koliko sam god mogao.
7Ali otac me je vaš varao i mijenjao mi plaću deset puta; ali Bog ipak ne dopusti, da mi naškodi.
8 Kad on reče: 'Šarene životinje neka budu plaća tvoja', onda sva stoka omladi šarene mlade. A kad reče: 'Prugaste životinje neka budu plača tvoja', onda sva stoka omladi prugaste mlade.
9 Tako oduze Bog stado ocu vašemu i dade ga meni.
10 U vrijeme naime, kad su se parile ovce, vidjeh jasno u snu, kako su ovnovi, što su skakali na ovce, bili prugasti, šareni i pjegavi.
11 I anđeo Božji reče mi u snu: 'Jakove!' A ja odgovorih: 'Evo me!'
12 On reče: 'Dobro pripazi na to da budu svi ovnovi, što skaču na ovce, prugasti, šareni i pjegavi! Ja sam doista sve vidio, što ti učini Laban.
13 Ja sam Bog Betela, gdje si uljem pomazao spomenik i meni učinio zavjet. Sada ustani, idi iz ove zemlje i vrati se u domovinu svoju!'
14 Tada mu odgovoriše Rahela i Lea: "Zar još imamo dio i baštinu u kući oca svojega?
15 Zar nas ne drži kao tuđinke, pošto nas prodade, i novac, što ga je dobio za nas, pojede?
16 Jer sve blago, što ga oduze Bog ocu našemu, naše je i djece naše. Učini samo sada onako, kako ti zapovijeda Bog!"
17 Jakov se podiže, metnu djecu svoju i žene svoje na deve,
18 I povede svu stoku i sve blago svoje, što ga steče, stoku, što je sebi priskrbio u Mezopotamiji, da se vrati k ocu svojemu Izaku u zemlju kanaansku.
19 A Laban je bio upravo otišao da striže ovce svoje, a Rahela ukrade kućne idole oca svojega.
20 Jakov naime prevari Sirijca Labana, jer mu je tajio, da hoće bježati.
21 Tako poduze bijeg sa svim, što je imao, zaputi se, prijeđe preko rijeke i udari prema gori Gileadu.
22 Treći dan javiše Labanu, da je pobjegao Jakov.
23 Tada on uze sa sobom rođake svoje, pođe za njim u potjeru sedam dana hoda i dostiže ga u gori Gileadu.
24 Ali se Bog javi Sirijcu Labanu noću u snu i opomenu ga: "Pazi dobro, da ne govoriš s Jakovom ni dobro ni zlo!"
25 Kad eto Laban dostiže Jakova, Jakov je bio razapeo šator svoj na gori, a Laban s rođacima svojim razape šator svoj na gori Gileadu.
26 I reče Laban Jakovu; "Što si učinio, ti me prevari i odvede kćeri moje kao ratne zarobljenice?
27 Zašto tajno pobježe i pokrade me? Niti mi što reče, da te ispratim s radošću i pjesmom, s bubnjima i harfama!
28 Niti mi dade, da izljubim na rastanku unuke svoje i kćeri svoje. Doista, ludo si radio.
29 Mogao bih sada da s vama zlo postupam. Ali Bog oca tvojega prošle noći reče mi: 'Pazi, da ne govoriš s Jakovom ni dobro ni zlo!'
30 Pa dobro, eto otišao si, jer si se zaželio kuće očeve; ali zašto mi ukrade kipove bogova mojih?"
30 Jakov odgovori Labanu: "Jest, bojao sam se, jer sam mislio, da bi mi ti mogao oteti kćeri svoje.
32 A u koga nađeš kipove svoje, taj neka ne živi više! Pretraži samo pred našim rođacima sve, što imam kod sebe, pa ih uzmi sebi!" Jakov naime nije znao, da ih je bila ukrala Rahela.
33 Laban uđe u šator Jakovljev i u šator Lein i u šator obadviju sluškinja, ali ne nađe ništa. Izađe iz šatora Leaina i uđe u šator Rahelin.
34 A Rahela je bila uzela kućne idole; pa ih metnula pod samar deve svoje i sjela na njih. I Laban pretraži sav šator, a ne nađe ništa.
35 A ona reče ocu svojemu: "Nemoj mi zamjeriti, gospodaru, što ti ne mogu ustati, jer je meni što u žena biva!" On je tražio dalje, ali ne nađe kućnih kipova.
36 Tada se rasrdi Jakov i udari na Labana. Ovako progovori Labanu: "Koja je moja krivnja i koji moj prekršaj, da me tako žestoko progoniš?
37 Sve si mi eto stvari prekopao, pa što si našao iz svoje kuće? Daj stavi sve pred svoje i moje rođake, i oni neka prosude, tko od nas dvojice ima pravo!
38 Ima već dvadeset godina, što sam bio kod tebe. Ovce tvoje i koze tvoje nikad se ne izjaloviše, i nikad ne pojedoh ovna tvojega.
39 Što bi zvijer rastrgla, nikad ti ne donesoh. Sam bih uvijek podmirio štetu. Od mene si utjerivao, što bi mi bilo ukradeno danju ili noću.
40 Danju me ubijala žega, a noću mraz, i san nije dolazio na oči moje.
41 Dvadeset eto godina služio sam u kući tvojoj, četrnaest godina za dvije kćeri tvoje i šest godina za stoku tvoju, a plaću si mi mijenjao deset puta.
42 Da nije bio za me Bog oca mojega, Bog Abrahamov, kojega štuje i Izak, ti bi me zaista sada otpustio praznih ruku. Ali je Bog vidio nevolju moju i trud ruku mojih, pa je prošle noći presudio."
43 Laban reče Jakovu: "Moje su kćeri, moja su djeca, i moja je stoka, ukratko sve, što vidiš, jest moje. Pa što da učinim danas kćerima svojim ili djeci njihovoj, koju rodiše?
44 Hajde da sklopimo savez, ja i ti, i to neka bude za svjedočanstvo između mene i tebe!"
45 Tada uze Jakov kamen i postavi ga kao spomenik.
46 I Jakov zapovjedi svojima: "Nakupite kamenja!" I nakupiše kamenja i podigoše gomilu, i tada održaše gozbu tu na gomili kamenja.
47 Laban je nazva Jegar Sahaduta, a Jakov je nazva Galed.
48 Laban reče: "Ova je gomila kamenja danas svjedok između mene i tebe." Zato joj dade ime Galed,
49 A stup Mispa, jer reče: "Neka bude Gospod stražar između mene i tebe, kad se rastadosmo!
50 Ako bi zlo postupao s kćerima mojim ili bi uzeo još druge žene uz kćeri moje, onda pomisli, makar inače i nije nitko uz nas, da je Bog svjedok između mene i tebe!"
51 Dalje reče Laban Jakovu: "Eto, ova gomila kamenja i ovaj spomenik, što ga postavih između mene i tebe:
52 Svjedok neka bude ova gomila kamenja, i svjedok neka bude ovaj spomenik, da ni ja ne smijem preko ove gomile i ovoga spomenika prijeći k tebi, a ni ti ne smiješ preko ove gomile kamenja i ovoga spomenika prijeći k meni u zloj namjeri.
53 Bog Abrahamov i Bog Nahorov, Bog njihovih otaca, neka bude sudac među nama!" Tada se zakle Jakov onim, kojega je štovao otac njegov Izak.
54 Nato prinese Jakov na gori žrtvu zaklanicu i pozva svoje, da održe gozbu. Tako održaše oni gozbu i ostadoše preko noći na gori.
55 Drugoga jutra rano izljubi Laban unuke svoje i kćeri svoje i dade im svoj blagoslov; potom otide Laban i vrati se kući.
| Postanak (Šarić) |