Posljednje promjene ostvarene po Nehemiji

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Posljednje promjene ostvarene po Nehemiji

Posljednje promjene ostvarene po Nehemiji

13 1 U ono vrijeme, čitaše se u knjizi Mojsijevoj u nazočnosti puka i nađe se napisano da Amonit i Moabit nikad neće ući u sabor Božji1, 2 jer ne bijahu došli pred sinove Izraelove s kruhom i vodom, a Moab bijaše potplatio Balaama protiv njih, za prokleti ih; ali naš Bog promijeni prokletstvo u blagoslov. 3 Kad oni saslušaše taj zakon, odvojiše od Izraela svakog čovjeka miješane krvi.

4 Odprije, svećenik Elijašib bijaše odgovorni soba Kuće našeg Boga; on bijaše blizak rod Bobijau 5 i bijaše pripravio za njega jednu veliku sobu gdje su se otprije stavljali milodari, *tamjan, pribor, Diđm od pšenice, novo vino i ulje, ono što je bilo zapovjeđeno za *levite, pjevače i nosače, isto kao i predujam za svećenike.

6 Za to vrijeme, ja nisam bio u Jeruzalemu, jer u trideset i drugoj godini Artakserksa2, kralja Babilonije, ja bijah otišao kod kralja. Ali nakon nekog vremena, ja zatražih otpust od kralja, 7 i ja se vratih u Jeruzalem; uvjerih se u zlo koje bijaše načinio Eliašib, zbog Tobija, pripremajući mu jednu sobu u *trijemu Kuće Božje. 8 Ja bih time veoma razljućen i izbacih iz odaje sve predmete Tobijavljeve kuće. 9 Potom rekoh da se *očiste sobe, i dadoh donijeti pribor Kuće Božje, milodare i tamjan.

10 Ja također bih izvješćen da dijelovi levitski nije bijahu predavani i da leviti i pjevači koji bijahu u službi bijahu pobjegli, svaki u svoje polje. 11 Ja prekorih sudske činovnike, i rekoh: » Zašto je Kuća Božja napuštenađ« Potom ih sakupih1 i postavih ponovo na njihova mjesta. 12 Tad sva Juda donese diđm od pšenice, novog vina i ulja za staviti u zalihe. 13 Ja dadoh zapovijed postaviti te zalihe pod nadzor svećenika Šelemija, zakonoznanca Sadoka i Pedaja, jednog od levita, s Hananom do njih, sinom Zakurovim, sina Matanijavljeva, jer oni bijahu smatrani odanim ljudima. Njima je pripadalo obavljati razdiobu svojoj braći.

14 Sjeti se mene, moj Bože, zbog toga, i ne izbriši vjernost s kojom sam postupao za Kuću mog Boga i za njegovu službu

15 Tih dana, ja vidjeh, u Judi, ljude koji gaziše nogama u tijesku tijekom *šabata, koji donosiše snoplje i tovariše također na magarce vino, grožđe, smokve i svu silu drugih tovara za odnijeti ih u Jeruzalem tijekom dana šabata. Ja im uputih prigovore, u dan kad oni prodavahu svoje živežne mairnice. 16 Tirijanci1 koji stanovahu u gradu dovozili su ribu i svu silu roba koje prodavahu tijekom šabata sinovima Jude i u Jeruzalemu. 17 Ja uputih prijekore odličnicima Judinim i rekoh im:» Koje je ovo zlo djelo koje vi činite skrnaveći dan šabatađ 18 Nisu li tako činili i očevi vašiđ Tada, naš Bog je doveo na nas, kao i na ovaj grad, svu nesreću. Ali vi, skrnaveći šabat, vi pojačđavate gnjev Božji protiv Izraela!«

19 Kad vrata Jeruzalema počeše ulaziti u sjenu prije šabata, ja rekoh da se zatvore krila i rekoh također da se ne otvaraju sve do poslije šabata. Postavih nekolicinu mojih slugu na vrata da ne uđe nikakav tovar tijekom dana šabata. 20 Trgovci i preprodavači svih vrsta roba provedoše noć, jedan ili dva puta, izvan Jeruzalema. 21 Ja im dadoh upozorenje i rekoh im: » Zašto vi provodite noć pred zidomđ Ako ponovo počnete stavit ću ruku na vas!« Od tog časa, oni ne dođoše više za vrijeme šabata. 22 Potom, ja rekoh levitima da se očiste za doći čuvati vrata da bi posvetili dan šabata. Zbog toga također, sjeti se mene, moj Bože; imaj milosti za mene prema tvojoj velikoj vjernosti!

23 To je u to vrijeme da ja vidjeh Židove koji bijahu oženili ašodiditske, amonitske i moabske žene1 ; 24 polovica njihovih sinova govorila je ašodiditdki i nitko od njih nije se pokazao sposobnim govoriti židovski2 , već jezik jednog ili drugog naroda. 25 Ja im uputih prijekore i kletve; udarih nekolicinu između njih i iščupah im kose; potom ih zakleh u ime Boga: » Ne dajite svojih kćeri njihovim sinovima, i ne uzimajte njihovih kćeri za svoje sinove ni za sebe! 26 Nije li to zbog toga griješio Solomon, kralj Izraelađ Između brojnih naroda ne bijaše kralja kao on; on bijaše voljen od svog Boga i Bog ga bijaše postavio kraljem nad svim Izraelom. Ipak je on taj kojeg su žene strankinje odvukle u grijeh! « 27 I za vas također, mora li se čuti da vi činite tu grješku tako ozbiljnu da budete nevjerni nešem Bogu, ženeći žene tuđinkeđ«

28 Jedan od sinova Jojadavljevih, sina Elijašiba, velikog svećenika, bijaše zet Sanbalatu, Horonitu. Ja ga nagnah u bijeg, daleko od mene!!

29 Sjeti se njih, moj Bože, jer oni su zaprljali svećenstvo i savez sa svećeništvom1 i levitima!

30 Ja ih očistih od svih strankinja, i uspostavih službe koje se odnose na svećenike i levite, svakog na njegovcu službu; 31 ja uspostavih također milodare u drvetu, u utvrđeno vrijeme, kao i *prvine.

Sjeti se mene, moj Bože, po dobru2 !