Posljednja volja Davidova
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Posljednja volja Davidova |
2 1 Kako se čas njegove smrti približavao, David dade zapovijedi svom sinu Solomonu: 2 ” Ja odlazim putem cijelog svijeta; budi čvrst, budi čovjek! 3 čuvaj zapovijedi GOSPODA, tvog Boga, idi njegovim putovima, čuvaj njegove zakone, njegove zapovijedi, njegove običaje i zahtjeve, kako je pisano u Zakonu Mojsijevom. Tako ćeš uspjeti u svemu što budeš naumio; 4 i GOSPOD će izvršiti riječ koju mi je zadao: Ako tvoji sinovi paze na svoje držanje, idu vjerno preda mnom, svim svojim srcem, i svim svojim bićem, da, netko od tvojih neće uzmanjkati sjesti na prijestol Izraelov. 5 Osim toga, ti znaš što mi je učinio Joab, sin Serujavljev, to što je učinio dvojici zapovjednika Izaraelove vojske, Abneru, sinu Nerovom, i Amazu, sinu Jeterovom: on ih je ubio, prolijevajući u vrijeme mira krv rata; tako je on stavio krv rata na pojas svojeg struka i na sandale svojih nogu1. 6 Postupi po svojoj mudrosti, ali ne pusti njegove sijede kose sići u miru u *boravište mrtvih. 7 Prema sinovima Barzilaja Galadskog, naprotiv, postupit ćeš s dobrotom; nek' budu od onih koji jedu za tvojim stolom, jer su došli prema meni s istom dobrotom kad sam bježao pred tvojim bratom Absalomom2. 8 Ali evo, ima pokraj tebe šimej, sin Gera, Benjaminit iz Bahurima; on me je prokleo na jedan grozan način na dan mojeg polaska za Manahaim; ali on je sišao meni u susret uz Jordan, njemu sam se zakleo po GOSPODU: Ja te neću ubiti mačem3. 9 Sada, ne drži ga za odriješenog, jer ti si jedan mudar čovjek; ti ćeš znati što njemu treba učiniti: "Ti ćeš ga u krvi njegovih sijedih vlasi spustiti u boravište mrtvih."
