Prijeđi na sadržaj

Poslanica Franje Tuđmana po povratku iz Daytona 17. studenog 1995.

Izvor: Wikizvor
Govor Franje Tuđmana prigodom prve obljetnice Oluje 5. kolovoza 1996. Poslanica Franje Tuđmana po povratku iz Daytona 17. studenog 1995.
autor: Franjo Tuđman
Govor Franje Tuđmana prigodom prve obljetnice Oluje 5. kolovoza 1996.
Poslanica Predsjednika Republike Hrvatske Dr. Franje Tudjmana hrvatskoj javnosti (17. studenog, 1995.) Izvor: http://predsjednik.hr/Zagreb17.Studenog1995 Dopuštenje: http://www.predsjednik.hr/Impresum [1] "Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora."


Hrvatice i Hrvati,
gradjani Hrvatske,
Vrativsi se s konferencije u Daytonu, osjecam potrebu da hrvatskoj javnosti objasnim rezultate, koje je postigla hrvatska delegacija, i dokle je stigla sama konferencija.


Sudeci o tome, moramo imati na umu :
prvo, da se ta konferencija odrzava pod vodstvom SAD, uz sudjelovanje predstavnika i glavnih drzava Europske unije - Francuske, Njemacke i Velike Britanije - te Rusije, (odnosno drzava takozvane Kontaktne skupine) i delegacija Hrvatske, BiH i Srbije, i
drugo da joj je kao glavna zadaca postavljena rjesenje ratne i politicke krize u Bosni i Hercegovini.
Vecina sudionika smatrala je da rjesenje tog glavnog problema ne bi trebalo opterecivati pitanjem okupiranih hrvatskih podrucja.
Hrvatska javnost treba biti upoznata sa cinjenicom da je do mirovne inicijative SAD, i ove konferencije, moglo doci tek nakon sto je Hrvatska svojim vojnim uspjesima na bojistima, u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, promijenila strateske odnose na tlu bivse Jugoslavije.
Te povijesne ratne uspjehe - oslobadjanje zapadne Slavonije, zatim okupiranih podrucje Banije, Korduna, Like i Dalmacije s Kninom, do deblokade Bihaca i oslobadjanja velikih podrucja u Bosni, od Kupresa i Grahova do Jajca, postigli smo, dakako, izgradjenom, opremljenom, i osposobljenom vojnom silom.
Tim pobjedama osigurali smo strateske interese, stovise i samu buducnost samostalne i suverene hrvatske drzave.
Ovim uspjesima ne samo da smo ucvrstili medjunarodni polozaj Hrvatske, vec postigli i to, da ona postane - kao glavna regionalna sila - strateski partner glavne svjetske velesile SAD, i nezamjenjiv cimbenik u stvaranju novog medjunarodnog poretka u ovom dijelu Europe.
A sve smo to - stovani i dragi hrvatski gradjani - postigli samo snagama vlastitog naroda, i vlastitim prosudbama, na osnovama uspostavljenog stabilnog demokratskog poretka, razboritom i odlucnom drzavnom politikom, u odnosu na sve unutarnje i medjunarodne probleme.
Sa zadovoljstvom mogu istaknuti, da je Hrvatska i na spomenutoj konferenciji, od sviju najuvazeniji, konstruktivni cimbenik.
U okviru, i u dosadasnjem tijeku konferencije - koja nastavlja radom - mi smo postigli, za hrvatsku drzavu i za hrvatski narod u cjelini, rezultate od dalekosezne vaznosti, pa i od povijesnoga znacenja.
Sporazum sa srpskom delegacijom o mirnom vracanju jos okupiranih podrucja zapadnog Srijema, istocne Slavonije i Baranje, u ustavno - pravni poredak Hrvatske, znaci da za ostvarenje toga, za nas danas najvaznijega cilja, necemo morati podnositi nove zrtve i razaranja.
Okupirana podrucja bit ce demilitarizirana, razoruzanjem srpskih pobunjenickih, paravojnih i redarstvenih postrojbi u roku od mjesec dana. Nakon toga prognanici se vracaju svojim domovima, a sveukupni pravni i gospodarski sustav hrvatske drzave bit ce postupno uspostavljen u prijelaznom razdoblju do godinu dana, jer s nase strane necemo dati nikakve razloge za produzenje.
Od kolike je vaznosti mirno ukljucenje okupiranih podrucja, moze se zakljuciti iz podatka , da smo do sada u Hrvatskoj imali 12.846 poginulih (i nestalih) i 32.679 ranjenih, dok su ukupni gubici hrvatskog naroda, racunajuci i BiH, oko 20.000 poginulih i 45.000 ranjenih.
Jamacno, da bi ratne operacije za oslobadjanje istocne Slavonije i Baranje izazvale ne samo nove velike zrtve i razaranja gradova, vec i prijetile prosirenjem rata, sto posebno zabrinjava sve odgovorne medjunarodne cimbenike.
Sa srpskom i jugoslavenskom delegacijom, koju predvodi predsjednik Srbije Milosevic i Crne Gore Bulatovic - postigli smo i sporazum o neodloznom rjesavanju problema nestalih i zatocenih osoba.
Pripremili smo i sporazum o potpunoj normalizaciji odnosa izmedju Hrvatske i Srbije (odnosno SRJ), koji ce biti potpisan nakon sporazuma o BiH, i odluke o skidanju sankcija.
Normalizacija s uspostavom redovnih diplomatskih odnosa bit ce od velike gospodarske vaznosti, i ne samo od uzajamne koristi, vec i od koristi za druge drzave, prije svega zbog prometnog povezivanja jugoistocne i srednje Europe.
No, sto je najvaznije, ta normalizacija preduvjet je za stvaranje novoga medjunarodnoga poretka na tlu bivse Jugoslavije, na osnovama uzajamnog priznanja novostvorenih drzava.
Iz svih navedenih razloga, za ocekivati je da ce se postignuti sporazumi provesti u zivot, uz sudjelovanje i hrvatskih Srba s okupiranih podrucja, kojima Hrvatska jamci sva gradjanska, kulturna i samoupravna prava etnicke zajednice.


Hrvatice i Hrvati,
i svi gradjani Hrvatske,
U okviru Daytonske konferencije postigli smo i veoma vazne sporazume, od golemoga znacenja za ozivotvorenje Washingtonskih sporazuma o stvaranju Bosnjacko - hrvatske Federacije, i o njezinu povezivanju s Hrvatskom.
Hrvatska i bosnjacko-muslimanska delegacija potpisale su "Sporazum o ozivotvorenju Federacije BiH" - uz svjedocenje predstavnika SAD, EU, i Njemacke - s dodatkom o "Prijelaznom statutu Mostara", kao jedinstvenom gradu s vise opcina.
Potpisani su i sporazumi o povratku hrvatskih i muslimanskih izbjeglica u pojedine gradove u Federaciji, te muslimanskih izbjeglica s podrucja Velike Kladuse i Cazina, koji su izbjegli u Hrvatsku, nakon slamanja srpske blokade Bihaca.
Medjutim, od najveceg je znacenja postignut "Sporazum o uspostavi Zajednickog vijeca za suradnju Republike Hrvatske i Republike i Federacije Bosne i Hercegovine".
Zajednicko vijece bavit ce se poticanjem, strateskim planiranjem i koordiniranjem suradnje, na svim podrucjima gospodarskoga, kulturnoga i znanstvenoga zivota, uskladjivanjem vanjske i obrambene politike, te svim pitanjima od obostranoga interesa.
Predvidjeno je da Zajednicko vijece ima deset clanova, s tim da predsjednik bude Predsjednik Republike Hrvatske, a potpredsjednik- Predsjednik Predsjednistva BiH.
Tekst sporazuma parafiran je u Daytonu, a bit ce potpisan na zavrsetku konferencije, ili pak u Zagrebu ili Sarajevu.
U okviru Daytonske konferencije, postavljeno je i pitanje o nuznosti da Hrvatska - za teritorij koji je Hrvatska vojska zauzela u zaledju Dubrovnika - da naknadu u podrucju vrha Prevlake. Taj zahtjev ostavljen je za dalje razmatranje, u sklopu opceg sporazuma za rjesenje krize na tlu bivse Jugoslavije, jer su nacrtom prijedloga obuhvacene BiH, Hrvatska, Srbija i Crna Gora.
U okviru konferencije postavilo se i pitanje optuzenih za ratne zlocine od Haskog medjunarodnog suda.
Hrvatska je delegacija ponovila spremnost svoje zemlje za suradnju s Haskim sudom.
Medjutim, zatrazili smo potrebu objektivnosti u utvrdjivanju cinjenica i objavljivanju osumnjicenih, ponukani slucajem Darija Kordica i Tihomira Blaskica, koji su bili medju organizatorima obrane hrvatskih podrucja od jugokomunisticke i srpsko - crnogorske agresije, a zatim u obrani hrvatskih podrucja u lasvanskoj dolini (Travnika, Viteza, Busovace, Kiseljaka) od namjere muslimanskog osvajanja.
Optuzeni su za navodna nedjela iz doba kada je muslimansko vodstvo predlagalo da se Hercegovina moze prikljuciti Hrvatskoj, s tim da spomenuti gradovi srednje Bosne moraju ostati u muslimanskoj Republici.
Hrvatsko vodstvo suradjivat ce u utvrdjivanju cinjenica u odnosu na okrivljene hrvatske slucajeve, ali zahtijeva da se isti kriterij primijeni za utvrdjene zlocine prema hrvatskom pucanstvu.


Hrvatice i Hrvati,
i svi gradjani Hrvatske,
S postignutim rezultatima i sporazumima vec i prije zavrsetka Daytonske medjunarodne mirovne konferencije, Hrvatska se uvelike priblizila konacnom ostvarenju svoga velikoga i svetoga cilja:
potpunoj suverenosti na cjelovitom, medjunarodno priznatom, teritoriju i osiguranju ne samo strateskih interesa vec i sigurne buducnosti samostalne hrvatske drzave nakon oslobodjenja okupiranih hrvatskih podrucja i sporazuma u svezi s rjesenjem krize u Bosni i Hercegovini.
Da bismo taj vrhovni cilj do kraja ostvarili, potrebno je da budemo i nadalje dosljedni u svojoj politici izgradnje unutarnjeg demokratskog poretka, jacanja obrambenih snaga, ucvrscenja medjunarodnog polozaja Hrvatske, i sto brzeg gospodarskog i kulturnog razvitka svoje domovine.
Sve te zadace od sada cemo zaista moci brze i uspjesnije rjesavati, jer su - zbog izvojevanih uspjeha i stecenog ugleda hrvatske drzavne politike - najmjerodavniji medjunarodni cimbenici izrazili spremnost za svestranu suradnju s Hrvatskom.
Koristim, na kraju, ovu prigodu da se, u ime hrvatskoga naroda i Vlade, zahvalim svim medjunarodnim cimbenicima, od svjetske organizacije UN, do EU i OESS, a posebno SAD, pod vodstvom predsjednika Clintona, i svim drzavama KS, za njihove napore za okoncanje krize na tlu bivse Jugoslavije, a osobito za podrsku uspostavi teritorijalnog integriteta i zastitu interesa samostalne i suverene, demokratske hrvatske drzave.



Predsjednik Republike Hrvatske
dr. Franjo Tudjman