Ponovljeni zakon (Šarić)/Glava 1.
← Glava .
|
Ponovljeni zakon (Šarić) |
Glava 2. →
|
1 Ovo su govori, što ih održa Mojsije pred svim Izraelom s onu stranu Jordana, u pustinji, u Arabi, naprema Sufu, između Parana, Tofela, Labana, Haserota i Dizahaba.
2 Jedanaest je dana hoda od Horeba preko gore Seira do Kadeš Barnea.
3 Prvi dan jedanaestoga mjeseca u četrdesetoj godini govorio je Mojsije sinovima Izraelovim sve, što mu je bio Gospod zapovjedio za njih.
4 Pošto je bio porazio amorejskoga kralja Sihona, koji je prebivao u Aštarotu i u Edreju,
5 Poče Mojsije s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, razlagati zakon ovako:
6 "Gospod, Bog naš, ovako nam je na Horebu govorio: Dosta dugo boravili ste na toj gori.
7 Podignite se i pođite k pogorju Amoreja i k svima susjedima njihovim u Arabi, na pogorju i u Šefeli i u Negebu i na obali morskoj, u zemlju Kanaanaca i k Libanonu do velike rijeke do Eufrata.
8 Eto, tu zemlju predajem vama. Uđite u nju i zauzmite tu zemlju. Gospod se je zakleo ocima vašim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će je dati njima i potomcima njihovim.
9 Onda vam rekoh: 'Ne mogu za vas sam skrbiti.'
10 Gospod, Bog vaš, umnožio vas je tako, da vas je danas mnogo kao zvijezda nebeskih.
11 Gospod, Bog otaca vaših, neka vas umnoži još tisuću puta više i neka vas blagoslovi, kako vam je obećao.
12 Ali kako da posve sam nosim teret i breme, što ga na mene tovarite, i raspre vaše?
13 Predložite za svako od svojih plemena mudre, razborite i iskusne ljude, da vam ih postavim za starješine.
14 Nato mi odgovoriste: 'Dobro je, što misliš učiniti.'
15 Tada izabrah od vaših plemenskih glavara mudre i iskusne ljude i vama ih postavih za starješine: za tisućnike, za stotnike, za pedesetnike i za desetnike, nadalje perovođe za vaša plemena.
16 U isto vrijeme dadoh sucima vašim ovaj naputak: Saslušavajte obje strane braće svoje. Sudite pravo svakomu, bio brat ili stranac.
17 Budite nepristrani na sudu. Saslušajte i maloga i velikoga. Ne bojte se nikoga, jer Božje mjesto zastupa sudac. Ako li vam je koji pravni slučaj pretežak, predložite ga meni, da ga istražim.
18 Tako vam onda dadoh naputak za sve, što imate činiti.
19 Potom otidosmo od Horeba i prijeđosmo svu onu pustinju veliku i strašnu, koju ikada vidjeste, idući na pogorje Amoreja, kao što nam je bio zapovjedio Gospod, Bog naš, I dođosmo do Kadeš-Barnea.
20 Tada vam rekoh: Dođoste eto do na pogorje Amoreja, što nam ga hoće da dadne Gospod, Bog naš.
21 Gle, Gospod, Bog tvoj, dao ti je tu zemlju. Pođi, uzmi je u posjed svoj, kao što ti je zapovjedio Gospod, Bog otaca tvojih. Ne boj se i ne plaši se!
22 Tada svi pristupiste k meni i rekoste: "Poslat ćemo pred sobom nekoliko ljudi, da nam istraže zemlju i da nam jave za put, kojim ćemo ići, i za gradove, u koje ćemo doći.
23 Ja sam bio s prijedlogom sporazuman i izabrao sam između vas dvanaest ljudi, iz svakoga plemena po jednoga.
24 Oni krenuše na put, gore u pogorje, stigoše do eškolske doline i ogledaše zemlju.
25 Uzeše sa sobom ploda one zemlje i donesoše nam ga. Onda nam dadoše ovaj izvještaj: "Lijepa je zemlja, koju će nam dati Gospod, Bog naš.
26 Ipak ne htjedoste ići, nego se suprostaviste zapovijedi Gospoda, Boga svojega.
27 I mrmljali ste u Šatorima svojim ovako: 'U zloj namjeri odvede nas Gospod iz zemlje egipatske, da nas preda u ruke Amorejima, da nas oni unište.'
28 Kamo da idemo? Braća naša uplašiše srca naša, kad su govorila: 'Ljudi su tamo veći i brojniji od nas. Gradovi su njihovi veliki i do neba utvrđeni. Pa i sinove Anakove vidjesmo tamo.'
29 A ja vam rekoh: 'Ne plašite se i ne bojte ih se!
30 Gospod, Bog vaš, koji ide pred vama, borit će se za vas, isto onako, kako vam je učinio u Egiptu pred očima vašim.'
31 I u pustinji, gdje si vidio, kako te je nosio Gospod, Bog tvoj, kao što čovjek nosi dijete svoje, cijelim putem, što ga prevaliste, dok dođoste do ovoga mjesta.
32 Ali uza sve to ne imadoste pouzdanja u Gospoda, Boga svojega.
33 Koji je ipak išao pred vama putem i tražio vam mjesto za tabor, noću u ognju, da ste mogli vidjeti put, kojim moradoste ići, a danju u oblaku.
34 Kad je Gospod čuo vaše govorenje, razgnjevi se i zakle se:
35 'Ni jedan od ljudi toga naopakog roda neće vidjeti lijepe zemlje, koju sam pod prisegom obećao dati vašim ocima.
36 Samo će je vidjeti Kaleb, sin Jefuneov. Njemu ću i sinovima njegovim dati zemlju, po kojoj je išao, jer je bio u svemu pokoran Gospodu.
37 I na mene se rasrdi Gospod zbog vas i reče: "I ti nećeš doći tamo.
38 Ipak Jošua, sin Nunov, sluga tvoj, doći će tamo. Njega ohrabri: jer on ima razdijeliti zemlju među sinove Izraelove.
39 A djeca vaša, za koju rekoste da će postati roblje, i sinovi vaši, koji danas ne znaju razlikovati između dobra i zla, doći će tamo. Njima ću je dati, i oni će je uzeti u posjed.
40 A vi se vratite i idite u pustinju k Crvenome moru!
41 Tada mi vi odgovoriste ovako: Sagriješismo Gospodu. Ići ćemo i borit ćemo se, kako nam je zapovjedio Gospod, Bog nas. Pa se opasaste svaki svojim bojnim oružjem i htjedoste u svojoj zaslijepljenosti poći na pogorje.
42 Ali Gospod mi zapovjedi: Opomeni ih: Ne idite gore i ne borite se; jer ja nijesam među vama. Inače bit ćete poraženi od vaših neprijatelja.
43 Ja vas tada opomenuh. Ali ne poslušaste, nego se oprijeste zapovijedi Gospodnjoj i pođoste u svojoj drzovitosti gore na pogorje.
44 Tada izađoše proti vama Amoreji, koji prebivaju na onom pogorju. Oni vas zatjeraše kao roj pčela i raspršiše vas od Seira pa do Horme.
45 Kad se vratiste, plakali ste pred Gospodom, ali Gospod ne Posluša glasa vašega, niti okrenu uha svojega k vama.
46 Tako ostadoste u Kadešu dugo vremena, dokle ondje stajaste.
← Glava .
|
Ponovljeni zakon (Šarić) |
Glava 2. →
|